krivnja i gorki prigovori
stopljeni su u jednu bol,
a tvrdi pogledi
u tajanstvenoj polutami
hodaju korakom s osjećajem čistoće,
ali sami
promukli krik
zamišljenog lica
samo spominje bogate godine
i ne sluti,
da život postupa s ljudima
kao bura u šumama
s nemoćnim stablima
uvjeri moje misli
da staklo ne gori na vatri
da ptice ne bude se jutrom
i da ne prepoznaju svoje jato
da nemoć poklanja se svima
grješnicima i pjesnicima
uvjeri me da griješim
da mogu reći odlazim i hvala
da ostavim iza sebe ponos netaknut
spreman za daleki put
nikada pregažen niti dodirnut
uvjeri me da griješim
Suzana Marić
Marija
07/09/2012 at 9:25 am Permalink
da nemoć poklanja se svima
grješnicima i pjesnicima
Lijepo rečeno. Pozdrav Peki 🙂
07/09/2012 at 9:53 am Permalink
🙂 Marija…da i meni se taj dio posebno sviđa…pozdrav i tebi 🙂
07/09/2012 at 6:59 pm Permalink
uvjeri me da griješim
noć lijepu želim ,sfd
07/09/2012 at 8:19 pm Permalink
song…vjeruj mi da ne griješim…:) možda malo…noć
08/09/2012 at 4:45 am Permalink
“a tvrdi pogledi
u tajanstvenoj polutami
hodaju korakom s osjećajem čistoće,
ali sami”
Moćna pjesma,
pozdrav Mirjana!
23/09/2012 at 6:51 am Permalink
naklon marissa