Nitko na bijelom svijetu

tad ne bi znao moje ime

ne bi mi znali siluetu

ja nosio bih plašt intime,

 

tišina bi mi bila himna

živio bih bez prava glasa

k’o neka sjena anonimna

lutao do posljednjeg časa,

 

ja mnogima falio ne bi

al’ ne bi mi smetalo ni to

sa sobom i od sebe sebi

putovao bih inkognito,

 

a moja bi pjesma k’o Jeti

bila u tom stalnom bijegu

za slučaj da se netko sjeti

da je slovo trag u snijegu.