U zapaljen suton snovi davni
najednom se vrate
u slučajnom pogledu što luta
kao svjetlost koja ulicama sine
skrivajuć’ u sebi neizmjerne tuge.

Dok nevino padaju pahulje bijele
u mislima mi poljubac blagi
i jedno davno zbogom na usnama.
Dozivam te u hladnim noćima,
a ti se u gustim maglama gubiš.

Snijeg prekriva tvoje stope
što nestaju u daljini,
a ja trebam ruku koja će me voditi
kroz duge ledene zime
i biti tu kad vjetrovi sa sjevera pušu.

Hvala ti na nježnosti i smijehu,
na prvom poljupcu i zvjezdanim očima.
A sad moram u novi dan poći,
dan koji zaboravlja jučer.