Danas ću te voljeti
pokorom grešnika,
ne kao jučer
ne kao sutra,
voljeti ću te
od treptaja zvijezde
do rađanja zore.
Voljeti ću te cijela
od korijena kose
do nožnoga palca,
od punog srca
do praznoga uma,
od  vedrih snova
do puste nesanice.
Voljeti ću te
možda ne ću smjeti
možda sutra
više neću htjeti,
trošimo zato danas
ovaj sudbonosan dan
zagrljajima okovan
poljupcima zaslađen
treptajima uzbuđen
kao da je posljednji
nama dodijeljen.
Budimo danas
ja i ti mi,
sutra tko će znati
možda sutra
do nas i ne svrati.