Do posljednjeg daha

Kroz paučinu sjećanja
posmatram
kako izranjaš iz mojih nemira
i treperiš kao ruža na vjetru
Pa sklapam uspomene
na pokisle parkove i jata malih ptica,
skrivena od radoznalih očiju,
u krošnji divljeg kestena
ispod koga sam čeznuo
za tvojim osmjesima
šećer djevojko
Dani,
kada se nismo plašili
samoće ni bola, ostavljeni
kao otpaci i starudija
polako, kao ostarjeli slonovi,
umiru u našim sjećanjima
Sve nijanse ljubavi i strasti
koje smo uživali
do posljednjeg daha
leže u kutijama uspomena
Godinama,
na pogrešan način trošeći
svoj talenat i vrijeme,
zaboravljen od prijatelja,
nosio sam sjećanje na tebe
nemoćan da ti pomognem
da otkriješ male istine
skrivene u mojim pjesmama
Ovo je obična ljubavna pjesma;
trebalo bi da je završim
ali ne mogu da zaboravim
muke koje su joj prethodile
Mjesec iscrtava drveće
po trotoarima,
svjetlo nije dobro,
a ja tražim stih
koji bi vratio dio vremena
koje smo oboje dijelili

4 komentara za "Do posljednjeg daha"

  1. Murtulica
    30/04/2017 at 3:46 pm Permalink

    Do posljednjeg stiha, prekrasno!
    LP:)

  2. boba grljusic
    30/04/2017 at 4:54 pm Permalink

    Mjesec iscrtava drveće
    po trotoarima,
    svjetlo nije dobro,
    a ja tražim stih
    koji bi vratio dio vremena
    koje smo oboje dijelili

    sve je lijepo pri ovoj pjesmi izdvajam meni najbliže
    pozdrav

  3. sibila
    30/04/2017 at 8:29 pm Permalink

    (ne)obična ljubavna pjesma kojoj kraj se ne nazire…
    lijepo sumiko!

    LP 🙂

  4. Dragica Meyer
    01/05/2017 at 6:48 am Permalink

    Ljubav koja se ne može zaustaviti, ni prestati. Biće još divnih sećanja u stihu.
    Lep pozdrav Sumiko 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.