Na putu za Jeruzalem

sreo sam umornog čovjeka

kako luta kroz noć

pustim ulicama bez igdje ikoga

Magla, gusta, neprozirna spuštala

se na grad budeći sjećanja

tako bolna, tužna,
tako draga, kao večernja kiša

Tu maglu sam vidio i u njegovim očima

dok se lagano osmjehivao

zagledan u nestvarne obale

Dodir djeteta,

lagan kao krila leptira,

donosi nadu u ovo srce

koje se u prodavnici

polovnih igračaka

 moli da mu ne postavljaju

 pitanja na koje nema odgovore