.Dok aveti gmižu

https://www.youtube.com/watch?v=WytdCNnBR-4

U noćima kad aveti gmižu

gluha muza škrtari na riječi

plamenovi vatre visoko se dižu

pokušavam te prostore prijeći.
+

Ne nosim tebi miris bijelih ruža

to crne kale mirišu od boli

nad  hladnim grobom tek sjena se pruža

sjena jednog srca preko groba voli.
+

Ničeg više nema, ništa isto nije

tvoje stope sada uz moje ne kroče

prijatelja nemam, moje najmilije

s kim ću sada kušat zabranjeno voće.
+

Dok ovim svijetom ti kročit si smio

mislili smo, dušo, da baš sve se smije

teški, grobni kamen krije što si bio

uzalud te  zovem, moje najmilije.

Pjesma je objavljena u zbirci “Stope u pijesku” 2015.

13 komentara za ".Dok aveti gmižu"

  1. Stanka
    Stanka
    04/11/2019 at 7:10 pm Permalink

    Sjećam se ove pjesme, prekrasna i pretužna!

  2. Marija
    Marija
    04/11/2019 at 7:22 pm Permalink

    Hvala, Stanka. Duboko mi je u duši!

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    04/11/2019 at 7:22 pm Permalink

    Duboke emocije krase ovu prekrasnu pjesmu!

  4. Marija
    Marija
    04/11/2019 at 7:50 pm Permalink

    Hvala, Suzana, posvećena je posebnoj osobi!

  5. Lav
    Lav
    04/11/2019 at 8:04 pm Permalink

    Imam pjesmu u tvojoj zbirci. Naježim se od snage te pjesme:)

  6. mirko1
    mirko1
    04/11/2019 at 8:06 pm Permalink

    Uz skute ljepote i tuge ove pjesme nevidljivo i nečujno stoji suprotstavljanje onom što remeti sreću čovjekovu… Nije istina samo u tome što pjesnik/inja vidi drukčije od drugih, već dotost doživljava šire, dublje, tragičnije i snažnije.
    LPM

  7. Krebs
    05/11/2019 at 11:49 am Permalink

    Diiivnaaa poezija !! LP

  8. gabi
    05/11/2019 at 7:04 pm Permalink

    Iz istog sjemena rađaju se i ljubav i tuga. A ovi stihovi su odraz njihove ljepote. Lp.

  9. Marija
    Marija
    05/11/2019 at 7:25 pm Permalink

    Hvala, društvo, na komentaru:)

  10. Tonka
    Tonka
    06/11/2019 at 7:51 am Permalink

    Sve su rekli prije mene, a o tuzi stvarno pokušavam sve manje jer ranjava svaka riječ koja se pojavi. Očito da sreća i tuga idu nekako rukom u ruci i zahvalni smo što smo sreću pili, a tugu liječimo riječima. Pozdrav Marija.

  11. koko
    06/11/2019 at 9:15 am Permalink

    Kad izgubimo nekog bliskog bol je isprva stalna, što vrijeme odmiče postaje i ostaje zauvijek upaljena žeravica koja se u trenu spomena ili sjećanja pretvara u bolni požar ( „plamenovi vatre visoko se dižu“ ) . U ovim danima kada smo u blizini hladnog mramora gdje počivaju naši mili još više smo dokinuti tugom rastanka („sjena jednog srca preko groba voli“). Tužna, a opet nekako i svečana pjesma. Hvala Marija što ste je podijelili sa nama.

  12. AnjaL
    08/11/2019 at 4:07 pm Permalink

    U noćima kad aveti gmižu
    gluha muza škrtari na riječi

    Posebni su mi ovi prvi stihovi. Iako bolna i tužna pjesma, ima i snagu i ljepotu. Lp!

  13. Marija
    Marija
    08/11/2019 at 6:49 pm Permalink

    Hvala, cure na komentarima!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.