Znaš li da si mi dužan nježnostima nadoknaditi
one turobne trenutke čekanja
kad misli su se sjetom množile
dok su ruke bezuspješno u džepovima
snažno stezale prazninu.

Dužan si mi osmijehe
za svaku boru strepnje i tuge
dok su te daljinama vjetrovi tražili
a ja te u zaborave pokušavala smjestiti.
Duguješ mi poglede
na nepreglednu cestu
kojom ruku pod ruku nestajemo
u samo nama vidljive daljine
gdje će srce strasno otkucaje brojati
i naše daljine u jedan obzor spajati.
Duguješ mi ,
duguješ nenadoknadivo mnogo,
nadoknaditi cijeli jedan život
bez tebe uzaludom potraćen.

Imamo li vremena?
Pitam se
za odraditi sve te dugove.

Štefica Vanjek-Štefi
25.09.2013.