trećina proljeća

i travanjska sjenka moje smrti

ana

 

dugo sam sadila misao o tebi

u matericu naše matere samote

vjerujući tišini pod kamenom

pod jezikom

pod vjeđom

ana

(kružim njome u bijelome satu

tvoga poroda 

kada obrah oblak mlijeka

za prvu izgnanu riječ)

 

tvoji dlanovi odnjihaše me 

u staklenu pupkovinu 

našega groba

iz kojeg vrištim 

umrla

ukopana

nemrtva

nemrtva

ana

(o Eli 

volim svu bol

meni oporučenu

jer moj Eli je moj Eli je hannah)

 

volim te Eli

iz komore zla

u kojoj je niknuo bitak

u kojoj tvoja hannah

drži moj um van

zlata brata Sunca

u kojoj Te gledam

tako toplog i nesretnog

 

moj Eli je moj Eli je hannah

ana

 

umor mi nosi trepavica

i nevid je blag mome mraku

 

ja znam

Eli

mrtva

nemrtva

tko sam

 

u Tvome imenu

 

i koliko je zlato

bol

 

Eli

hannah

Eli

 

jesam

u oku proljeća