Pisao sam tvoje ime
I sve označio njime
Kao pseto ostavljao trag.
Prošle zime, pusta ljeta,
Ja se našarao svijeta,
Tjerao me tako neki vrag.
Taj sam bio što se mota
I rezbari oko plota,
Pa se skrije pod drveni most.
Htjedoh reći da te volim
Nožem po lipama golim,
Plašio je šume koban gost.
Prstom kišu koja kapa
i pijesak vrhom štapa
– rušio sam zemlju i nebo.
Stigla me osveta sunca,
Val izmiješao zrnca,
Mene je greblo pa sam greb’o.
Ugljenom, bez trunke stida,
Prljao sam lice zida,
A voljeh te dušom bijelom.
Kriva mi je prazna klupa
Još zeleno srce lupa
Probodeno zlatnom strijelom.
.
Jednom su vojnici rime
Zarobili tvoje ime
Između dva zareza sveta.
Ostavljen svijet na miru
Skriveno je na papiru
Endemski vene i cvjeta.
Marija
30/03/2013 at 10:45 am Permalink
Simpatična pjesma s blagom duhovitom notom samoironije. zadnja strofa našušta taj ton nježno-podsmješljivog i ostavlja utisak sjete. veliki pozdrav Aljoša 🙂
30/03/2013 at 1:02 pm Permalink
Sretan Uskrs Marija , Dragice i svima koji su na portalu! 🙂
Dragice, riječ je o oduvijek finom i kulturnom dečku (ipak) 🙂 🙂 🙂
30/03/2013 at 12:26 pm Permalink
Pisao sam tvoje ime
I sve oznacio njime
Kao pseto ostavljao trag.
Prosle zime, pusta ljeta
Ja se nasarao svijeta,
Tjerao me tako neki vrag
Svaka strofa je biser, ali ovu sam izdvojila. Jesi bio neki probisvet, ili si jos?
Idem ja u Markovo dvoriste, mrzi me farbati jaja, on ima neke moderne koke 🙂
Srecan Uskrs 🙂
30/03/2013 at 1:15 pm Permalink
Ne brini za Marka, mi smo stari drugari navikli na salu. Pozdrav Aljosa 🙂
30/03/2013 at 3:25 pm Permalink
Jednom su vojnici rime
Zarobili tvoje ime
Između dva zareza sveta.
ovaj dio mi se čini da je baš pjesnički zanesen, autor koji stvara i osjeća 🙂
31/03/2013 at 9:32 am Permalink
Iluzija, Marko, Sretan Uskrs i još puno lijepih pjesama želim:)
30/03/2013 at 8:03 pm Permalink
Načeo si više tema ali si sve to dobro uklopio u jednu cjelinu. Malo unortodoksno miješaš rimu ali pohvatam ja to nekako u drugom čitanju 🙂
Pozdrav!