Pisao sam tvoje ime

I sve označio njime

Kao pseto ostavljao trag.

Prošle zime, pusta ljeta,

Ja se našarao svijeta,

Tjerao me tako neki vrag.

Taj sam bio što se mota

I rezbari oko plota,

Pa se skrije pod drveni most.

Htjedoh reći da te volim

Nožem po lipama golim,

Plašio je šume koban gost.

Prstom kišu koja kapa

i pijesak vrhom štapa

–       rušio sam zemlju i nebo.

Stigla me osveta sunca,

Val izmiješao zrnca,

Mene je greblo pa sam greb’o.

Ugljenom, bez trunke stida,

Prljao sam lice zida,

A voljeh te dušom bijelom.

Kriva mi je prazna klupa

Još zeleno srce lupa

Probodeno zlatnom strijelom.

.

Jednom su vojnici rime

Zarobili tvoje ime

Između dva zareza sveta.

Ostavljen svijet na miru

Skriveno je na papiru

Endemski vene i cvjeta.