Čekaš me kao najvjernija žena,

hrabra i neporažena,

a prolaze dani od kiše i sjaja.

Nemaš me, gledaš iz tog mračnog kuta

dušu što svijetom luta

i vječno čekaš (bezuvjetno, do kraja).

 

Čekaš me, ti nerođeno dijete,

zemaljske sreće prijete

da te čeka sudbina jalova ploda.

Trebaš me, čekaš to vrijeme tuge

kad nemam utjehe druge

i vraćam se tebi ko izvoru voda.

      —————————————————————————————————

Čekam te kao beživotni lutak

bačen u prašnjavi kutak,

ti si maslačak, a svijet malo polje.

Neka te, neka si tako daleka

jer znati kako se čeka

može li tko od igračaka bolje.

 

Čekam te, rekli su mi da si mrtva,

da je uzaludna žrtva,

ali ja te sanjam u bojama živim.

Trebam te, neke su noći jesenje,

maglom skriveno kestenje,

a moja soba pepeljarama sivim.

 ———————————————————————————————————–

Čekamo tako na raskrižjima svijeta

I letimo tako kad uteg smo i vjetar,

Pjesmo moja.