Ostavljam epigrame života
dugom na nebu ispisane,
imaginacijom inficirana
gradim kolonade pjesmama
da bi ljubav opstala
nošena zvukovima stihova
do bića stvarna i zamamna.
Na zidovima srca
epigrame utiskujem
pečatima poljubaca
da ih tijelo može čitati
kada um stranputicom
nemirno stane lutati.
Čitaj epigram strpljivo
sa mog spomenika vrijednosti
u njemu pročitati ćeš poruku
za što je vrijedilo živjeti
i da imitator običnog života
nikada nisam znala biti
u svakodnevici se začahuriti
i isprazno bistvovati.