Prljav od zemlje, mutan ispod neba

Život nas mami sakrivenim blagom

Možda ga samo ispijati treba

Lagano kao kavicu sa šlagom.

 

Mogli bi plesti bezazlene priče

Bez riječi koje žuljaju uši

Odmahnuti rukom, koga se tiče

Taj gusti talog nakupljen na duši.

 

Ali to nije pjesniku sudbina

I kad su lijeni nedjeljni sati

Njega u srku ispije dubina

Jer u fundaću se nešto i zlati.