Fundać

 

Prljav od zemlje, mutan ispod neba

Život nas mami sakrivenim blagom

Možda ga samo ispijati treba

Lagano kao kavicu sa šlagom.

 

Mogli bi plesti bezazlene priče

Bez riječi koje žuljaju uši

Odmahnuti rukom, koga se tiče

Taj gusti talog nakupljen na duši.

 

Ali to nije pjesniku sudbina

I kad su lijeni nedjeljni sati

Njega u srku ispije dubina

Jer u fundaću se nešto i zlati.

 

8 komentara za "Fundać"

  1. Marija
    22/10/2016 at 10:47 am Permalink

    Eh da je srce džezva pa ju samo ispereš i uspeš novi sadržaj za nova ispijanja. Postigao si kristalnu jednostavnost izražavanja najdubljih misli i osjećaja. Pozdrav, Aljoša:)

  2. Milan Janković
    22/10/2016 at 11:21 am Permalink

    Usporedba taloga na duši dok ispijamo blagodati života sa kavicom i fundaćom, odnosno talogom kave, super. Pomislih na onu što mi dušu ispila, a za talog joj hvala! 😀
    Al’ kog briga, hahaha!

    Jako dobro! LP! 😀

  3. Suzana Marić
    22/10/2016 at 3:36 pm Permalink

    Ali to nije pjesniku sudbina
    I kad su lijeni nedjeljni sati
    Njega u srku ispije dubina
    Jer u fundaću se nešto i zlati.

    Odlična! Ova strofa mi je posebna .
    Lijep pozdrav,Aljoša 🙂

  4. katarinab
    22/10/2016 at 9:14 pm Permalink

    Aljoša, jasno i lijepo!

    “Mogli bi plesti bezazlene priče
    Bez riječi koje žuljaju uši
    Odmahnuti rukom, koga se tiče
    Taj gusti talog nakupljen na duši.”

    Veliki pozdrav Pjesniče!

  5. nevenka
    23/10/2016 at 7:34 am Permalink

    “Mogli bi plesti bezazlene priče

    Bez riječi koje žuljaju uši

    Odmahnuti rukom, koga se tiče

    Taj gusti talog nakupljen na duši.”

    …talog na duši, eh, sva sreća da nije vidljiv,
    Pozdrav”

  6. Dragica Meyer
    23/10/2016 at 9:57 am Permalink

    Hahaha, nisam znala da je fundac talog kafe! Jete Aljosa, zivot bez fundaca bi izgubio podlogu za nova, rece Mare, ispijanja! Ako nista ne valja, prelazimo na espreso 🙂 Sjajno Aljosa! Veliki pozdrav 🙂

  7. mirko1
    23/10/2016 at 6:52 pm Permalink

    Veliko pjesničko umijeće kojim raspolažeš uspješno i čudovišno uobličiš neočekivanim i čudnim slikama. I uvijek jednako snažno ostaviš trag. I uvijek oduševiš čitatelja.

    Bravo i opet bravo, Aljoša:)

  8. Tatyana
    24/10/2016 at 8:31 pm Permalink

    “Bez ljubavi, oči gube boju i samo suzama zasjaju, talože tugu i što više pritišće poginjem glavu, zatvaram dušu… ”

    Težak je taj talog na duši, ali uz nedjeljni ritual ispijanja kavice i to još u dvoje, sigurno ima posebni ukus, kad se talog zlati! Lijep pozdrav Aljoša!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.