Ljuljamo se lijeno
ja i mali brod
more nam se smiješi
spava plavi svod.
*
Bijeli galeb s prove
priča što je bilo
kad pogledah bolje
slomljeno mu krilo.
*
Hajde stari druže
ti tu sa mnom budi
i meni su krila
polomili ljudi.
*
Ostanimo ovdje
tu je pravi dom
ovdje možeš uvijek
živjeti po svom.
.
Marija Juračić ” Stope u pijesku” 20I3. REDAK
Josip Ergovic
julija
Mihaela
Lav
11/05/2012 at 10:13 am Permalink
http://www.youtube.com/watch?v=_AzRUhtQHy0
11/05/2012 at 1:26 pm Permalink
i meni su krila polomili ljudi
dovoljno je samo ovaj stih pročitati…
pozdrav:)
11/05/2012 at 1:51 pm Permalink
Odlična pjesma Marija, identične sudbine utkane u prelijepe stihove, pozdrav i 🙂 za tebe !
11/05/2012 at 5:04 pm Permalink
Joj, joj, joj, odlična alegorija.
11/05/2012 at 5:16 pm Permalink
Dve ranjene duse i mali brod, slobodno i sto dalje od zla. Fantasticno marija! 🙂
11/05/2012 at 5:35 pm Permalink
Faiza moja, znamo što nas dira. 🙂
Jime, 🙂 😉
Morph, kako si zakukao pomislih, sad će mi razapeti stih. Znaš li što je s onim mizantropom? Hvala 🙂
Dragice, uvijek nađeš lijepu riječ. Hvala ti. 🙂
11/05/2012 at 7:41 pm Permalink
Dobra pjesma Mare!Krila se lome ali i zarastaju,sto vise oziljaka to vise vrijedimo 🙂 Lijepo si ispricala ovu zivotnu pricu u skladnim,jasnim stihovima i sve lijepo zaokruzila neizostavnom rimom.Vjerujem da ste i ti i galeb opet dobro i da vas more miluje i mazi 🙂
Lijep pozdrav!
11/05/2012 at 7:54 pm Permalink
Prelijepo draga Mare! Galeb i ti…more i plavo nebo…prekrasne slike!
Osmjeh ti šaljem kroz noć! 🙂
11/05/2012 at 8:23 pm Permalink
Ostanimo ovdje
tu je pravi dom
ovdje možeš uvijek
živjeti po svom.
Imati kutak pa makar i čamčić gdje možeš živjeti po svom .Savršeno.
11/05/2012 at 11:03 pm Permalink
Marko, stari smo mi ratnici. Ožijak više ili manje neće nas ubiti. 🙂
Shadea, Stefi, vesele me vaši komentari. hvala od srca 🙂