Osvrt na pjesmu Marka Grubešića “Zadnji ples”

ZADNJI PLES

Otplešimo sada taj ples rastanka
Da osjetim još jednom srce kako ti kuca
I neka drži još ta zadnja nit tanka
Mrežu ljubavi koja godinama puca.

Prstima mi prođi nježno kroz kosu
I zavedi me očima sto nevjerstvo kriju
S usana mi skini zadnju mednu rosu
I pusti ih da još jednom čežnju piju.

Posljednji put zaplovimo oblacima sreće
I neka ljubav zadnju stranicu ispiše
A onda idi kod one osobe treće
I ne dolazi mi u snove nikad više.

Jednom prilikom mi je Marko Grubešić rekao; Pjesnik mora  biti egocentrik koji voli samo svoju poeziju i umjetničku slobodu, a sve drugo nije toliko važno. Poezija je za njega jednostavno ovozemaljska misija. A ja živim normalnim građanskim životom i poezija mi je samo jedan od hobija.

Jako griješi prijatelj moj. Ima  mnogo pjesnika koji žive tim normalnim građanskim životom, rade neke druge poslove, odgajaju djecu, otplaćuju kredite, a ipak su pravi istinski pjesnici.  Bez obzira na to kako živjeli oni u sebi nose svjetove i poezijom te svjetove žive. Tako i Marko u sebi nosi cijeli jedan poetski svijet, nosi dušu pjesnika o čemu svjedoče njegove pjesme.

Marko Grubešić  je jedan od pjesnika koji nastavljaju tradiciju vezanog stiha u rimi o čemu on sam duhovito progovara u pjesmi Rima.

Rima je tu da se i budale čude
Ako je nema … budale psuju i kude

Ovaj distih otkriva mnogo o autoru. Odaje njegovu otvorenost, sklonost šali i sposobnost da spoji naoko nespojivo.

Iako je život kao zanimljiva pojava sadržaj njegove poezije, autorova osnovna inspiracija je ljubav prema ženi.

I ta je ljubav rijetko kada sretna. Uglavnom je to ljubav koja je na izdisaju, koja je prošla, koja je bila nevjerna, neshvaćena, ali ljubav jaka, bolna, ljubav koja uzima i snove i misli, ali nikada ne zamagljuje svijest autora do te mjere da postane plačan, patetičan.

Čak i kada u svojim pjesmama poseže za vinom, čestim motivom njegovih rima, autor ne gubi dostojanstvo, prihvaća svoje poraze s mirnim propadanjem, on konstatira da ga rastanak boli, ali skriva vanjske manifestacije te boli.

Prvi stihovi pjesme Zadnji ples uvode nas u zbivanje i  raspoloženje autorovo.

Otplešimo sada taj ples rastanka
Da osjetim još jednom srce kako ti kuca

Sintagma ples rastanka kazuje čitatelju temu pjesme , ali mu ne otkriva uzrok koji je doveo do rastanka pjesnika i njegove drage. Autor nas ne ostavlja dugo u dilemi jer već sljedeća metafora udovoljava našoj znatiželji.

I neka drži još ta zadnja nit tanka
Mrežu ljubavi koja godinama puca.

Tako jednostavno, a tako izrazom bogato, ispričao nam je sve o godinama svoje patnje kada ljubav počinje izmicati, kada se fino tkanje ljubavne mreže pretvori u tkanje intrige, laži, izbjegavanja, konstruiranja, nevjere.

Prstima mi prođi nježno kroz kosu
I zavedi me očima sto nevjerstvo kriju
S usana mi skini zadnju mednu rosu
I pusti ih da još jednom čežnju piju

Iako se autor i njegova draga vrte taktovima rastanka, još se osjeća snažna, iskrena ljubav kojom drhti srce pjesnika, njegova otvorena, izranjavana duša koja želi bar na trenutak biti zavedena, vratiti izgubljenu sreću iako u istoj misli autor zna da je to nemoguće, ne možda zbog nje, nego zbog njega koji ne želi kompromise i koji je duboko svjestan rastanka koji dolazi s umiranjem taktova glazbe.

Posljednji put zaplovimo oblacima sreće
I neka ljubav zadnju stranicu ispiše
A onda idi kod one osobe treće
I ne dolazi mi u snove nikad više.

I ta bolna pjesnikova duša ima snage prekinuti niti ljubavi do te mjere da se namjerava prekriti korom zaborava pa ne želi svoju dragu niti u snovima vidjeti. Dovoljno će patnje podnositi na javi skrivajući je od očiju javnosti.
Ispričanu priču o jednom rastanku autor nam je oslikao tako živo i uvjerljivo da cijelo vrijeme, dok čitamo pjesmu, vidimo dvije siluete koje se vrte taktom posljednjeg plesa.

Marko  je pjesmu izgradio u tri katrena nejednake metrike koja asocira na ritam plesa, a svoj  istančani smisao za muzikalnost stiha postigao je   unakrsnom punom, gotovo savršenom rimom.

 

 

 

7 komentara za "Osvrt na pjesmu Marka Grubešića “Zadnji ples”"

  1. Jim Corbet
    11/05/2012 at 4:33 pm Permalink

    Rastavila si ga ko stari radio spreman za restauraciju 🙂
    Nitko ne zna ovako kao ti proniknuti u dubine jedne pjesme ili autora, stvarno činiš to temeljito sa zapažanjem vrijednim divljenja.Uživam čitati ove tvoje osvrte a ova Markova pjesma je odličan izbor jer meni je to jedna od najboljih njegovih pjesama, Marija i Marko, pozdrav ljudi i 🙂 za vas !

  2. dragica meyer
    11/05/2012 at 5:23 pm Permalink

    Mislim da ce se Marko posle analize zapitati: da li sam to ja?!
    Zadovoljstvo mi je citati tvoje clanke marija. Lep pozdrav:-)

  3. julija
    11/05/2012 at 5:39 pm Permalink

    -Jime, nisam ni sumnjala da ćeš ti osjetiti Markovu poeziju, znam da ga rado čitaš jer ste obojica majstori rime i vezanoga stiha. 🙂 🙂
    – Dragice, zna Marko da je dobar, samo se pravi skroman. A što se tiče osvrta, svi ćete pomalo doći na red. haha. Lijep dan ti želim 🙂 🙂

  4. Marko Grubesic
    11/05/2012 at 7:46 pm Permalink

    Aha rasturila si i mene 😉 Evo vec se i sam vidim u drugom svjetlu 🙂 Necu vise lametirati da ne pokvarim cjelokupni dojam ha,ha..
    Svima lijep pozdrav od mene!

  5. shadea
    11/05/2012 at 7:53 pm Permalink

    Draga Mare,Marko je skroman i to je nešto što ja osobito cijenim kod ljudi.Uz iskrenost.A on je i iskren.Pa iako ga ne poznajem osobno,iako ga samo u stihovima čitam mislim da je divna osoba prepuna vrlina.A da piše očaravajuće stihove to znam odavno.I ne da ga rado čitam nego obožavam njegove pjesme.Ne sjećam se da sam ikad nešto od njega pročitala a da me nije oborilo s nogu!
    Predivno si obradila ovu njegovu pjesmu! I njega kao autora!
    Kad bih ja morala birati pjesmu za obradu…ne bih se mogla odlučiti.Iskreno,ja bih barem 20 odabrala! 😀
    Pozdrav s osmjehom draga Marija! 🙂
    Braci pusa od ♥ ! 🙂

  6. stefi
    11/05/2012 at 8:28 pm Permalink

    Bravo za Mariju nemam što dodati sve su drugi rekli.Veličanstvena si Marija.:))

  7. blueperlaa
    12/05/2012 at 4:04 am Permalink

    Markova poezija je prvo poezija srca a tek onda poezija života. Svijet koji on kreira kroz svoju pisanu riječ jer poseban utoliko što ostavlja dojam stvarnih emocija, proživljenih trenutaka, stvarne boli s kojom se nerijetko svatko od nas susreće, želja i sl. Mnoge njegove pjesme su opipljive i tople, dišu i osvajaju čitatelja. Voljela bih da se neke od njih uglazbe jer su atmosferom gotovo savršene i mislim da bi bile zvučne i u trenutku jedne od onih koje lako pamtimo. Jedan je i od onih pjesnika koji mogu napisati najljepšu ljubavnu baladu a i pjesmu koja u sebi nosi humor za koji osobno smatram da ga je teško opisati jednako kao i erotiku… opus mu je raznolik i nikada dosadan. Uvijek nešto novo i drugačije.

    Marija, lijepo si nam predstavila još jednog pjesnika.

    Ljudi, uživajte u danu !

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.