Znam jedno posebno mjesto
u kome vrijeme ne broji dane
a godišnja doba sva su maglena.
To mjesto tišinu ušuškava u san
a uspavanku od nečujnosti prede,
to je mjesto boje poklonilo noći
pa oči tamo snivaju snom bezkučnika.
To je mjesto duhova prohujalog vremena
gdje od srca samo je humka ostala,
u kojoj je Himera ispod kamena usnula.
Ne mičem kamen, ne budim zvijer,
da mi dušu raljama ne samelje,
i ne pusti sve duhove prošlosti
da lutaju prostranstvima moje starosti.
Mjesto duhova
5 komentara za "Mjesto duhova"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
11/05/2012 at 10:28 pm Permalink
napiši. beskućnika.
– Pjesma mi je jako dobra Stefi. Odlično je oslikano to mjesto usred ničega koje predstavlje sve što smo imali i koje se ne usuđujemo buditi da ne donese nove boli. Sviđa mi se i to personificirano vrijeme koje se u trenutku zaustavilo, kojeg niti nema. 🙂 🙂
12/05/2012 at 4:46 am Permalink
Da Stefi, nek zle duhove drzi kamen zaborava pod sobom! Dobra i lepa pesma. Jutarnji 🙂
12/05/2012 at 5:39 pm Permalink
Prelijepo opisano mjesto koje svatko od nas ima,Stefi.Ti si ga divno dočarala u svojim stihovima!
“To mjesto tišinu ušuškava u san
a uspavanku od nečujnosti prede,
to je mjesto boje poklonilo noći”…ovaj dio mi je poseban!Divan!
Osmjeh ostavljam u sutonu dana za tebe! 🙂
13/05/2012 at 2:54 pm Permalink
Hvala Marija,Dragica i Shadea na pažnji i redovitom čitanju.
14/05/2012 at 8:31 am Permalink
nepomičnost, dobro je ne plašiti se nje