Dok bura jedra snažno napinje

Slane mu kaplje liju po licu

Kvaseći okov,  željezne stege

Volja napušta snažnu vilicu.

*

Usred njedara bubanj udara

Pjesmu mu gorku sad vali lome

Ritmom nemoći, ritmom beznađa

On stišće zube da ga ne slome.

*

Bičem šarana, leđa bol slama

U očima mu Sunce ugaslo

I pjeva pjesmu, umire lako

Veslo s rukom davno je sraslo.

*

On zapisuje, on ostavlja trag

Knjizi života  daruje se cijeli.

Utroba  broda jama je huda

Od danjeg sunca njega sad dijeli.

*

Jauču rebra, cvile mu snovi

Nedosanjani. Umire sada.

Tako daleka,  željna  sloboda

U srcu mu je posljednja nada .

*

Klepeću kosti, turobno zvone

U dubinama  nestaju tako

U smrti je mir,  zla više nema

Galiot tone mirno, polako.

 

 

SUZANA  MARIĆ, HRVATSKA