Prujurili pustopoljinom uma
neki čudni vranci sjete,
pa njište i hržu tužaljke
što otkucaje srca uznemiruju.
Popasli su sve vlati uspomena
pa se njima razbacuju zasitni.
Vrijesak obstojnosti ostavili rasti
da u njega mirno, mokri legnu
kada se od galopa orose i umore.
Ergela sigurna njima nije potrebna,
treba im sloboda i razigranost duha,
treba im pustopoljina i divljina
da opstanu i množe se.
Noćima kada mjesec nebu,
u pohode šuljajući se krene,
kad zamirišu pod oknom godine,
oni razigrani galopom jure
kroz sva sjećanja i sanjarenja
loveći krijesnice neispisanih riječi.
Marija
Suzana Marić
14/04/2012 at 5:27 pm Permalink
lijepa pjesma gospođo Š
puno pozdrava
SFD
14/04/2012 at 5:36 pm Permalink
Lijepo galopiraju ovi tvoji stihovi, pozdrav i 🙂
14/04/2012 at 5:51 pm Permalink
Divota Stefi, uživala sam čitajući 🙂
14/04/2012 at 6:03 pm Permalink
Ovi tvoji konji su kao pjesnici što žude slobodu. Lijepo, dinamično, razigrano. 🙂
14/04/2012 at 8:19 pm Permalink
“kroz sva sjećanja i sanjarenja
loveći krijesnice neispisanih riječi.”
jezde ti tvoji neobični vranci,lijepo
14/04/2012 at 8:22 pm Permalink
Odlicno Stefi.Masta i osjecanja se ne daju zauzdati.
Lijep pozdrav od mene!
14/04/2012 at 8:43 pm Permalink
Požurite konji bijeli, žurite
Evo sviće dan….
Predivno Štefi, u trenutcima sam poželio biti konj (hehehehe)
Šalim se naravno, prelijepa pjesma.
LP
15/04/2012 at 8:40 am Permalink
Tako lijepo si pjesmu konjima napisala i zbilja je konj vrijedan tvoje pjesme, jako mi se dopala tvoja pjesma 🙂
15/04/2012 at 11:19 am Permalink
@hvala dragi pjesnici svima na čitanju i komentarima.