Gdje sam ja
srebrna putanja mojeg kretanja
utire trag
u sivilu
prostora bez vremena
dotičući te mirnog
i pomirenog
lišenog svijesti o ljubavi
misli o sreći
uplašenog vlastitih snova
i mojih očiju
koje ti pogledom govore
o nagovještaju olujnih vjetrova
rušenju kula od svjetala
u novu provaliju
koju si šutnjom rascijepio
dok zgrčenim pesnicama
iskazuješ protest
nastojeći zadržati posljednju misao
o pripadanju
i trenutak mrtvog mira između nas
. . . . a gdje sam ja . . .
upitam te
osjećajući
da u meni buja nova opora samoća
trpki okus u ustima
usana neljubljenih
tiha i nijema
nedodirljiva
preživljavam hraneći se
virtualnim koncentratom sjećanja
u ispraznim lutanjima
kojima nema kraja niti početka
ukleta
kao oblak
osuđen na vječne smjerove
vjetrova koji pušu
Majino @ Maja M. Šiprak Brletić
7 komentara za "Gdje sam ja"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
julija
Lav
19/12/2012 at 11:38 am Permalink
Razmišljam bude li se to davna sjećanja, potisnuta zbog ljutnje, zbog nanesenih ugriza života ili vrijeme ne dozvoljava zaborav. Pozdrav veliki ostaje 🙂
19/12/2012 at 11:49 am Permalink
Pozdrav Tonkica…
to je samo pjesma 😉
19/12/2012 at 11:53 am Permalink
Kompozicijski si podijelila pjesmu u dvije cjeline. U prvoj se naslućuju snažni osjećaji nje koja žudi ljubav burnu, strasnu, rušilačku možda, ljubav koja ispunjava svaku poru ženinog bića i njega koji se uplašio vlastitih snova pa se povukao u šutnju, u nedjelovanje, zgrčen od prepasti i nedoumica.
U drugom dijelu pjesme oslobađaš svijest žene koja se pita o svojoj ulozi u tom odnosu, koja jasno postavlja pitanja i traži jasne odgovore.”Gdje sam ja?” Žena je svjesna svog osjećaja, svjesna što dobiva, oslikava svoje stanje
precizno, ali lirski lijepo. I na kraju, ostavlja čitatelja u nedoumici; hoće li ona ostati zarobljena
“hraneći se
virtualnim koncentratom sjećanja
u ispraznim lutanjima” ili ….. Jako dobra pjesma Maja 🙂
19/12/2012 at 12:01 pm Permalink
hvala puno na komentaru draga Marija 🙂
19/12/2012 at 1:16 pm Permalink
preživljavam hraneći se
virtualnim koncentratom sjećanja
u ispraznim lutanjima
kojima nema kraja niti početka
ukleta
kao oblak
osuđen na vječne smjerove
vjetrova koji pušu
pozdrav
19/12/2012 at 1:32 pm Permalink
jaki osjecaji. zapitanost ljubav ceznja doza gorcine na njega i njegov strah . dobro sve izreceno.pozdrav
19/12/2012 at 4:39 pm Permalink
Jaki osecaji zene koja poznaje sebe, trazeci mesto njoj ravno.
Lep pozdrav 🙂