Tako lijep i ponosan
med cvijećem gordo stoji
kao da stvori ga san,
i ničega se on ne boji.

Dok mu vjetar njiše
bijeli cvijet i visoku stapku
opojni miris širi sve više,
i kao da priča nebesku bajku.

S visokog Olimpa klizne
u kapljici božanskoga mlijeka,
i u zemlju meko ponikne,
rađajući život Novoga vijeka.

Iz te kapi što na Zemlju padne
iznikne blistavo bijeli ljiljan
i svakome za oko zapne
tako nevin, čist i silan.