Danas neću posmatrati kišu
koja se spušta sa vrhova planina
i rasipa po popucalim trotoarima
Kupiću plišani šešir i
pokušaću da pjesmom dođem
do tvog srca
Sama si
i ne očekuješ nezvanog gosta
koji izlazi iz tvog ormara
i pita:
Ima li načina da se izmjeri ljubav?
Mogao bih
postati zvezda padalica
doći i otići
kao dan i kao noć
ili zaboraviti da letim
pa pasti pred tvoje krhke noge
i slomiti tišinu koja te okružuje
Odreći se svojih pjesama
i svojih godina
pokajati se za sve neizgovorene riječi
pa sići do rijeke
i pokucati na tajna vrata podzemnih voda
13/10/2012 at 8:04 am Permalink
Tako fino vezuješ motive bajkovitim nitima pa se stvara slika tog plišanog šešira, ormara punog knjiga i jednog pjesnika koji čezne jedne osamljene noći i leti stihom nesiguran u let, željan pada;
pa pasti pred tvoje krhke noge
i slomiti tišinu koja te okružuje
Odreći se svojih pjesama… Veliki pozdrav Sumiko 🙂
13/10/2012 at 8:45 am Permalink
odlična, pozdrav Sumiko !
13/10/2012 at 9:40 am Permalink
pokucati na tajna vrata.. lijepo.pozdrav
13/10/2012 at 10:11 am Permalink
ova mi je jedna od tvojih boljih
onaj stih sa šeširićem poseban
naravno i izlazak iz ormara
pozdrav
sfd
13/10/2012 at 12:09 pm Permalink
Još jedna tvoja odlična pjesma. Sve pohvale od mene. I pozdrav.
13/10/2012 at 12:43 pm Permalink
pa pasti pred tvoje krhke noge
i slomiti tišinu koja te okružuje
Ma divno…
Pjesma je uzitak, Sumiko…
LP
16/10/2012 at 6:21 pm Permalink
neobična i maštovita pjesma 🙂