Iskradam se često
mislima bez tijela,
rukama bez djela
u tvoje toplo krilo
ono što se snilo
što je srcu milo.

Zagrliš me čvrsto,
uzdah stvarnost plete
snove jutru ostavljam
dok grlice nebom lete.

Ruka tvoja nježna
pokrivka mi meka
hladnoći mojoj
pronašla je lijeka,
onog što me uvijek
uzvišeno vodi
do palete neba
i ljubavnoj slobodi.

Iskradanje tiho
ipak traži djela
zato uvijek želim
tvoje toplo tijelo
kraj mojega tijela.

Štefica Vanjek-Štefi