Koliko jaka može biti imaginacija pisca koji maštom stvara svijet i danima živi u tom imaginarnom svijetu, pokazuje roman Julesa Vernea „Mathias Sandorf.“

Jules Verne, pionir znanstvene fantastike  svojim se je duhom i srcem našao u Pazinu daleke 1885.  godine. Danas bismo rekli da ga je posjetio virtualno. Njegov junak,  Mathias Sandorf  je s nekolicinom prijatelja zatočen u utvrdi, kaštelu koji se  poput orlova gnijezda nadvio nad rijeku Pazinčicu koja se u podnožju tog  zdanja ruši u duboki, tajanstveni  ponor.

A ruši se zahvaljujući jednoj legendi.

U davno vrijeme  u Istri nisu  živjeli samo ljudi, nego i divovi.  Na sjeveru istarskog poluotoka ležala su  velika jezera, a jug Istre  bio je žedan. Zato su ljudi zamolili diva Dragonju da im pomogne dovesti vodu na njihove oranice. Div je upregnuo svoje velike volove, čuvene boškarine  i zaorao brazdu od jezera prema moru. Brazdom je potekla  rijeka Dragonja. Drugom brazdom  krenula  je rijeka Mirna.  Kada je  div zaorao treću brazdu, s prozora pazinskoga Kaštela počela mu se rugati  žena pazinskoga kapetana govoreći da mu je brazda plitka. Dragonja se naljutio i prestao orati. Kroz napola izoranu brazdu krenula je silna voda prijeteći da poplavi pazinsku dolinu. Stanovnici  su molili diva  da ih spasi. Smilovao im se  i pod  Kaštelom, pod prozorom drske gospođe  je udario nogom u zemlju. Otvorio se ponor i bujica je otekla. Tako je nastala rječica Pazinčica i njezin strašni ponor.

Zatvoren u hladnoj srednjovjekovnoj utvrdi Mathias razmišlja o bijegu. Utvrda je solidno građena, još prije 983. godine.  Kameni zidovi, teška hrastova vrata te straža, ne ostavljaju mjesta nadi.

Ipak , on i njegov prijatelj uspijevaju   pobjeći kroz prozor i niz gromobran u Pazinsku jamu,  nakon čega ih bujica ponornice  odnosi u podzemlje. Nakon šest sati vožnje na nekom deblu u brzoj ponornici, dvojica su buntovnika ugledala svjetlo dana u Limskom zaljevu na zapadnoj obali Istre. Zanimljivo je napomenuti da novija istraživanja riječnog toka Pazinčice pokazuju da rijeka zaista uvire u Limski kanal.

Isto je tako zanimljivo da je ovom romanu trebalo vrijeme od   103 godine da se vrati kući, da bude preveden i na hrvatski jezik.

Ako u svojim skitanjima zalutate u Istru, potražite Pazin i njegovog građanina Julesa Vernea.  Građani Pazina rado će vas povesti njegovom pričom.

 

Marija Juračić