Ranom zorom kao uzoran gazda

digao se vjetar što vodu ore

za konjima snažnim, brazda po brazda

pjenilo se crno zlokobno more.

 

A iz luke je isplovila lađa

‘zalud su za njom cvilili konopi

pramac proklet da se s krmom svađa

diže je do neba pa na dno topi.

 

U tvom oku ženo kiši i sijeva

žali li za žalom ugasla lula

poslušaj školjku, u dubini pjeva

zadnje je riječi kapetana čula.

 

P.S. Pijavica. Vjetar vije. Galeba ni cvrčka nije.