Jednom ćeš posve razumjeti draga
zašto su mi sjetom okovane rime
u njima sam srcem ostavio traga
i poneko tajno, meni sveto ime.

O nekim se stvarima u životu šuti
i godine tako brišu spomen svemu
ali papir što kroz vrijeme žuti
nosi svoja slova, ko pečat na njemu.

I možda ćeš jednom čitajući tako
prepoznati moja obećanja pusta
vidjevši da kroz život išao sam lako
grleći i ljubeći od usta do usta.

Izađi mila tad pod mjesec žut
vlažnim okom pogledaj u noć
ugledat ćeš snen i utkan put
kojim prepun čežnje morao sam proć.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.