Između vode i pamćenja

Poznajem taj ples.
Tango. Da, tango
( muzika je epitaf ),
a mi ?
Tko smo mi ?
Proklete poete
u divljim stihovima,
zid, kameno urastamo u njega.
Pogledaj vijenac ;
zbiljski – crn
( kako su lijepi grobovi naših prijatelja ).

U sivim mrljama veprovi zubi
i snovi što grizu.
Posvećujem vatri
svoje riječi
ti, besmrtna drhtiš
u blaženom svjetlu
( kako su lijepi grobovi naših prijatelja ).
Pepelna noć
s one strane srca
koraci su usklađeni ;
sjećam se
kako si brojala kupine
( što krvare za tebe ) u Judinom satu
i slušala zemlju, zvuk po zvuk,
tamna. Duboko u ožiljku vremena.

Dolazim
iz grada gdje svjetovi mogu da se razdvoje ;
rastopljena svijeća
između vode i pamćenja
( kako su lijepi grobovi naših prijatelja ).

6 komentara za "Između vode i pamćenja"

  1. Krebs
    19/06/2019 at 10:09 am Permalink

    Da ali grobove mozemo naslutiti , u mastama vidjeti jer i sjecanja postaju grobovi…i zivi..divno si napisao, Rover ovu poeziju da mi sjecanja se vrte pred ocima sve sta htjedoh potisnuti , izbristi iz memorije..lp

  2. Marija
    Marija
    19/06/2019 at 3:50 pm Permalink

    Koliko grobova nosimo u sebi, bolno, s pijetetom, svečano dok sami neuplovimo u neka druga srca!

  3. branka
    19/06/2019 at 11:04 pm Permalink

    Jednom si napisao: “Ne postojimo bez pamćenja sebe.”
    Fenomen pamćenja sad tako duboko dijeliš od sposobnosti sjećanja kroz motiv rastopljenje svijeće. Voda je gasi, pamćenje to ne dozvoljava. Dok smo sposobni pamtiti. Kad za to prestanemo biti sposobni, zar se dokida i postojanje?
    Ne!
    Jer pamti i krv i koža. A najteže je pamćenje svijesti. Tako pjesnici pamte. I umiru.

    Vrlo duboka refleksija bez odraza.
    Upravo između vode i pamćenja.
    Što?
    Poezija.
    Svjesna i tvarna.
    Tada postaje stvarateljska.
    I onda je to pomirba sa smislom, uron u prvotnu vrulju geneze.

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    20/06/2019 at 8:54 am Permalink

    Sjećanje nas zarobi u svojstven svijet, ostanemo u njemu sve dok nam netko ne rasprši taj mjehurić u koji smo se zarobili. Odlična pjesma,Lean .
    Pozdrav ti leti

  5. katarinab
    katarinab
    23/06/2019 at 7:19 pm Permalink

    Snažna i vrlo dojmljiva pjesma. Nosiš u sebi na tisuće svjetova koji su bogatstvo tvoje duše, pjesniče!
    “sjećam se
    kako si brojala kupine
    ( što krvare za tebe ) u Judinom satu
    i slušala zemlju, zvuk po zvuk,
    tamna. Duboko u ožiljku vremena.”
    Lp!

  6. roverroverled
    roverroverled
    01/07/2019 at 12:46 pm Permalink

    Hvala vam od srca na čitanju i divnim komentarima drage moje poetese.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.