Arhiva > rhesus

Terminal

„Kćeri, ne napuštaj Terminal. Vani živi smrt“, riječi su koje je otac Nikiti zarana usadio u memoriju Skladna, ali ipak kontradikcija, apsurdno se provlači teoremom beskonačnih sjena. Svaka naučena lekcija stvara jedinstven centar spoznaje i otkriva, barem djelomično, tajnu o nepoznatom. Ovdje govorimo o svijetu koji, naime, paralelno postoji, skriven od svakog posthumnog vremena. Čovječanstvo […]

Pročitaj cijelu poeziju

Samael

Zaljubih se u noći vatrenoj i silnoj (ispod neona u slici kaosa) probuđeni vulkan iz bezdana opskurnog krvoločne ubojice; fizičko odsustvo poremećene iluzije mrtvi fetusi, perverzne majke – tifus i kolera, iz dubokih jama cerek luđaka staklom ovisnici čelo režu perspektiva praznog sistema… Čovjeka navode da vrtnjom u grobu stvara sve dublju raku, smrt ulazi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Samrtni oratorij

Nisu oni opaki, ne, nisu takvi! Poput pljeve su što je vjetar raznosi.* Komore u obliku sazviježđa pronađi raj; drveni lug zrcali ogledalo zaboravljene inicijacije, tabernakul- rodovsko društvo, princip u milosrđu vječnog zadovoljstva, dva bika jedan drugom oštre rogove svetohranište, čin uništenja, on zahvaljuje što mu djeca imaju vjerski nauk ubijen je, zaklan, a sve […]

Pročitaj cijelu poeziju

Endnota

Razum je najgori dio svakoga ludila, u tami slućeno lice nagovještaja. Otkucavanje ponoći budi tišinu; plivao sam od Smrti do Konačnog, među crnim algama titra svijeća na oku prosinca. Kada anđeli napuste Ur albatros preleti grobnicu mora.

Pročitaj cijelu poeziju

Kanopa

Govorio je dubokim očima majci koja razumije. Dan poljubi tisuću uvala; samo grobovi ostaju netaknuti.

Pročitaj cijelu poeziju

Pismonoša

Stvorili su igru ( netko je čovjeku rekao : ” Tamo je svjetlo ” ). Materijalna svijest otvara vrata civilizacije ; dobro je on to znao. Grade kuće Gospodnje, a u slavu Crnoboga, promatra ljude i njihove tako ograničene mogućnosti. More, na kopno baca dubinu zamrznuto oko : ( Ptolomej tamom puni urne ). Zadnji […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pjesma za Karmen

Onda kada odem kroz dan tama će da poleti. Za oproštaj ti pronađi svjetlost ( čije to kosti blistaju ? ) Prosinačka rumen : crno – tvoje oko kao badem. Onda kada odem nemoj da zatvaraš prozor ako kiši ; uzmi ona dva oblutka sa police jedan položi majci na grob, a drugi neka te […]

Pročitaj cijelu poeziju

Crni dim

Koračala je uporno prema Vječnosti gledajući pepel što se rasipa u oproštaju dana. Sjetila se : Krakowskih ulica u nedjeljno popodne te poetskih večeri ispred crkve Svetog Wojciecha. Između tame i pamćenja upoznala je sve tuge sjevernog vjetra. Kažu da se zadnjih sati života rađaju najprogresivnije ideje njezine bijahu više od svjetovnih. Vrata spalionice bila […]

Pročitaj cijelu poeziju

Između vode i pamćenja

Poznajem taj ples. Tango. Da, tango ( muzika je epitaf ), a mi ? Tko smo mi ? Proklete poete u divljim stihovima, zid, kameno urastamo u njega. Pogledaj vijenac ; zbiljski – crn ( kako su lijepi grobovi naših prijatelja ). U sivim mrljama veprovi zubi i snovi što grizu. Posvećujem vatri svoje riječi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Liturgija za Marianne

Letjela je nad morem skrivajući zvijezde u najtamnije hodnike                                          poznog neba. Prije odlaska ostavila je noć ( čujem kako unosi Smrt u daljinu ) i crnog konjanika na štitu snova. Vratila se da kamenje posadi […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts