Arhiva > rhesus

Sedam kamenčića u krugu

Prvi kamenčić : Kao sunce. Ptica odleti iz bistrog oka. U redu – mi ovdje spavamo snovi odvojeni od praznine. Tko se to probudio prije jutra ?

Pročitaj cijelu poeziju

Izbor

Nosili smo dječji lijes prema groblju. Ranije toga dana pijančevali smo i pozdravljali tamu. Netko je ipak upalio svjetlo. Ugledam pravo lice Zemlje ( i krhotine koje plove Zlom Bogu oko glave ). Nosili smo dječji lijes prema groblju. Ti ga nisi nosila ostala si u praznome domu i čitala Sofijin izbor.

Pročitaj cijelu poeziju

Poema o tapiseriji

Umiranjem skratiš prokleti dan Patroklo prerušen odlazi u borbu, kao kostur što diše, ali još uvijek u grobu poput stranca koji stoji na stanici praznoj. Oni nikada nisu bili spremni na to nikada nisu znali put do ideje i uvijek slijepi misle da su u pravu oko im zvoni i satove usklađuje prosipaju tamu u […]

Pročitaj cijelu poeziju

Slušao sam kako udaraju

Slušao sam kako udaraju lopatom o kamen, kako pjevaju pjesme odavno zaboravljene.

Pročitaj cijelu poeziju

Tvoje srce Sulamka

Tvoje srce Sulamka. Zajedno s kamenjem satovi noći spuštaš zmije pored svojih nogu ; spusti i mene dok sjaje ti oči grijehom se posipamo dok služimo Bogu.

Pročitaj cijelu poeziju

Arbeit macht frei

U oblaku leže, a Bog kao da je iz Njemačke ( puštaš suzu zaboravljaš kako su te nekad zvali ). ( Podignut je zid od svjetlosti, a tek sad ne vidimo ). Jakob između rake i sunca spojen s kamenjem ( iz glave i oka lete krpe pepela ), bez zvuka bez zapovijedi, on – […]

Pročitaj cijelu poeziju

Crno zlato

Čiju to smrt na leđima nosim ? Razdvajam gorke od slatkih badema. Čiju smrt ? U zrnu nevidljivu. Utkaj srebro u pjesmu što si zaboravila. Posadi crno zlato pored badema.

Pročitaj cijelu poeziju

Sjedimo ispod zemlje

Sjedimo ispod zemlje sjedimo sa kamenjem. Sjedimo ispod zemlje da na teret ne budemo svijetu.

Pročitaj cijelu poeziju

Zidovi

Tvoje usne obojale prednju stranu zida. Rogovi probiju ozon žuti đavo iscuri na tlo. Crni ribnjaci gradom razliveni svjetove slažemo poput mozaika, razbijamo ih ponovo i bacamo visoko, a krilata svjetlost oči nam izjeda. Ispod vjeđa ose se skrivaju i slonovi što mirno koračaju. Raspucale usne ( moje i samo moje ) s druge strane […]

Pročitaj cijelu poeziju

Mi ostavljamo kamenje

Vjetar pleše u njenoj kosi. Stvaramo jesen, a očiju nemamo smrt u ogledalu poput svijeće gori Mi ostavljamo kamenje …. sakupljamo godine

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts