Arhiva > rhesus

Samrtni oratorij

Nisu oni opaki, ne, nisu takvi! Poput pljeve su što je vjetar raznosi.* Komore u obliku sazviježđa pronađi raj; drveni lug zrcali ogledalo zaboravljene inicijacije, tabernakul- rodovsko društvo, princip u milosrđu vječnog zadovoljstva, dva bika jedan drugom oštre rogove svetohranište, čin uništenja, on zahvaljuje što mu djeca imaju vjerski nauk ubijen je, zaklan, a sve […]

Pročitaj cijelu poeziju

Endnota

Razum je najgori dio svakoga ludila, u tami slućeno lice nagovještaja. Otkucavanje ponoći budi tišinu; plivao sam od Smrti do Konačnog, među crnim algama titra svijeća na oku prosinca. Kada anđeli napuste Ur albatros preleti grobnicu mora.

Pročitaj cijelu poeziju

Kanopa

Govorio je dubokim očima majci koja razumije. Dan poljubi tisuću uvala; samo grobovi ostaju netaknuti.

Pročitaj cijelu poeziju

Pismonoša

Stvorili su igru ( netko je čovjeku rekao : ” Tamo je svjetlo ” ). Materijalna svijest otvara vrata civilizacije ; dobro je on to znao. Grade kuće Gospodnje, a u slavu Crnoboga, promatra ljude i njihove tako ograničene mogućnosti. More, na kopno baca dubinu zamrznuto oko : ( Ptolomej tamom puni urne ). Zadnji […]

Pročitaj cijelu poeziju

Pjesma za Karmen

Onda kada odem kroz dan tama će da poleti. Za oproštaj ti pronađi svjetlost ( čije to kosti blistaju ? ) Prosinačka rumen : crno – tvoje oko kao badem. Onda kada odem nemoj da zatvaraš prozor ako kiši ; uzmi ona dva oblutka sa police jedan položi majci na grob, a drugi neka te […]

Pročitaj cijelu poeziju

Crni dim

Koračala je uporno prema Vječnosti gledajući pepel što se rasipa u oproštaju dana. Sjetila se : Krakowskih ulica u nedjeljno popodne te poetskih večeri ispred crkve Svetog Wojciecha. Između tame i pamćenja upoznala je sve tuge sjevernog vjetra. Kažu da se zadnjih sati života rađaju najprogresivnije ideje njezine bijahu više od svjetovnih. Vrata spalionice bila […]

Pročitaj cijelu poeziju

Između vode i pamćenja

Poznajem taj ples. Tango. Da, tango ( muzika je epitaf ), a mi ? Tko smo mi ? Proklete poete u divljim stihovima, zid, kameno urastamo u njega. Pogledaj vijenac ; zbiljski – crn ( kako su lijepi grobovi naših prijatelja ). U sivim mrljama veprovi zubi i snovi što grizu. Posvećujem vatri svoje riječi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Liturgija za Marianne

Letjela je nad morem skrivajući zvijezde u najtamnije hodnike                                          poznog neba. Prije odlaska ostavila je noć ( čujem kako unosi Smrt u daljinu ) i crnog konjanika na štitu snova. Vratila se da kamenje posadi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Nebula

Oblutak padne sa Mačjega oka na Zemlju ( ti sežeš za suncem ) soba u ogledalu jučerašnje tame. Odbacujemo zadani tonalitet, strop se uvija u ritmu jazza; crna knjiga – nepročitana Svijet. Svjetovni, stupovi stoje i pomrle zvijezde, grobovi. Bilo je već napisano :- Čime? Razumom. Nešto leži pored nas ( želi da svijetli ) […]

Pročitaj cijelu poeziju

Komora

Urasta jeza proročki u kamen zvonik tvoje krvi, kada djecu pokopamo, spavamo sjedeći. Cijelu noć se opijamo dahom punimo vrčeve netko nepozvan ih prazni, koža nam tvrda ne vidim- zmiju sam probudio pa osjećam otrov njezine požude. U naborima zida raspadnuti trup pogledajte: stražari pred kulom; ni živ, ni mrtav, ništa u krugu, a tamo […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts