Ne slamaju mene
jutarnje praznine
samo me podmuklo
slože
na lijevoj strani postelje
u otisak tvoga tijela
a znam
da ne bih smjela
prizivati snene ptice
jer
izvan dosega
sada
tvoje je lice
čim usnem
s tobom
po rubu mjeseca
lebdim
ludujem
ne sluteći trenutak
koji me prene
s neba čujem
rekvijem
pa se u prazninu
nijemom zorom
savijem.