Izvan dosega

Ne slamaju mene
jutarnje praznine
samo me podmuklo
slože
na lijevoj strani postelje
u otisak tvoga tijela
a znam
da ne bih smjela
prizivati snene ptice
jer
izvan dosega
sada
tvoje je lice
čim usnem
s tobom
po rubu mjeseca
lebdim
ludujem
ne sluteći trenutak
koji me prene
s neba čujem
rekvijem
pa se u prazninu
nijemom zorom
savijem.

8 komentara za "Izvan dosega"

  1. mirko1
    14/05/2017 at 12:47 pm Permalink

    Snagom se nadiđe mnoga bol. To evo i ova odlična pjesma govori. No, ona u svojim granama, u svom lišću i korijenju ima i snove… koji odnesu, koji podsjete i iluzorno vrate izgubljeno, bivše, drago s kojim se jednom imala drukčija harmonija i smisao. Nek se “vrate”. Ako tako mora biti, onda je tako i bolje. Tako, na kraju, nastaje i ova divna poezija.
    Lijep pozdrav, Nevenka:)

  2. Suzana Marić
    14/05/2017 at 4:21 pm Permalink

    Nevenka, Mirko je napisao jako lijep komentar,a ja se slažem s njime . LP

  3. ENEDIEL
    14/05/2017 at 6:30 pm Permalink

    jako lijepo ,puno čežnje,nedostajanja ,boli,
    lijep pozdrav Nevenka

  4. Dragica Meyer
    14/05/2017 at 7:50 pm Permalink

    Pridružujem se prethodnim komentarima Nevenka!! VP 🙂

  5. katarinab
    14/05/2017 at 7:56 pm Permalink

    Nevenka, pjesnik svu bol, čežnju, patnju itd. pretoči u ovako lijepu i tužnu pjesmu.

    Vp!

  6. julija
    14/05/2017 at 8:18 pm Permalink

    jer
    izvan dosega
    sada
    tvoje je lice

    A onda taj ludi san rubom Mjeseca. Proživljeno u stih utkano!:)

  7. sibila
    15/05/2017 at 11:06 am Permalink

    Što reći Nevenka?
    Mirko je sve rekao, a Julija zaokružila i moju misao kako je proživljeno u stih utkano…za svagda!
    VP 🙂

  8. nevenka
    16/05/2017 at 7:06 pm Permalink

    hvala na čitanju

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.