Odlutam ti
srcem
što se budi
netaknuto
u ruševinama
nečeg što nije ljubav
a opet
tebi za ljubav.
Opijaš me
sakrivena
poljupce seješ stihijski
olujne
dok spavam razbijen
dahom vetra
pesmom
nedovršen.
Budi mirna
ja volim tišinu
tvoju
našu
volim je dok spava
dok spavaš
ranjiva
snena
zaljubljena.
Molim te ostani moja
oluja.
Marija
Lav
Suzana Marić
Mihaela
18/07/2012 at 5:57 am Permalink
Molim te ostani moja
oluja
Lepa ljubavna pesma.
Pozdrav 🙂
18/07/2012 at 5:59 am Permalink
hvala,pozdrav 😉
18/07/2012 at 7:46 am Permalink
Sviđa mi se kako si definirao osjećaj koji ni sam ne znaš definirati;
u ruševinama
nečeg što nije ljubav
a opet
tebi za ljubav.
Zatim slijede ljubavni stihovi koji su lijepi, koji mogu osvojiti srce iako su, poput same ljubavi, u sebi naoko kontradiktorni. Autor voli njezinu tišinu,snenost, zaljubljenost iako sve u njemu izaziva oluju. Izraz teče prirodno s naznakama rime na kraju strofe. Pozdrav Mile 🙂
18/07/2012 at 8:05 am Permalink
hvala marija,uvek orginalna sa komentarom…lep pozdrav ti želim 😉
18/07/2012 at 5:17 pm Permalink
Da, zanimljiva je ta kontradiktornost…. budi mirna, ja volim tišinu, a zatim, ostani moja oluja….
Lijepa pjesma Mile….
LP
18/07/2012 at 5:18 pm Permalink
Molim te ostani moja
oluja.
I oluja je pozitivna ako je ljubavna.Lijepo Mile.
18/07/2012 at 5:23 pm Permalink
kristian,stefi hvala vam…lep pozdrav za vas 😉