index.hr

Otvorila je zora nebeska vrata

Izvukla van sjajnu kočiju

I ormu od suhog zlata

Pa upregla konje vatrenih očiju

 

Tad pojuri kočijom preko neba plava

U susret lijepom i vedrom danu

On nestrpljivo čeka, sve se ogledava

Da ugleda kočiju i zoru ranu.

 

Dočekao ju je , al’ mora ići dalje

Mada mu se nekako ne da poći

Mladi ga sumrak na put šalje

Da Lunu odnese crnoj noći