Kad usnule trave dodirnemo šapatom tijela,

kad prstima spletem vjetar u tvoje grudi,

dok dišeš sa zemljom koja je vlažna i vrela,

a nebo nad nama u drhtaju želje se budi,

pusti me u taj trenutak još malo snenu,

ne diraj nemirom snove koji se smiješe

tek pogledom svojim grli me zaljubljenu

i čuvaj tu sliku u srcu i pamti…

To jednom bješe.