Gledam duboko u svoje oči…

– Kao izgubljena duša bez doma,

zaboravio sam način praštanja,

držeći sve svoje emocije

iza nasmiješenog lica…

“Ti si g. fin momak, odraz ti laže…”

.

Maska koju nosim, počinje pucati

dopuštajući boli i tuzi

da prodre unutarnjoj suzi.

Ljutnja je sada moj vodič jedini,

otrovan, kada se u um uvede.

Smrtonosan nakon što apsorbira sve.

.

Gorčina je dopustila

mahovini i korovu

da me nadvladaju,

gušeći ljepotu u životu…

Ohladnjele su mi ruke i srce,

ohladio je i dom moje duše…

.

Opet si gledam u oči,

odraz vam neki savjet želi dati…

.

– Život nikada nije ono što se očekuje.

Stvari se mogu promijeniti

u bilo kojem trenutku,

drugim putem te odvodeći.

Pronađite mir u svakoj borbi

i znajte da niste jedini…

.

Život je prekratak;

Trebali bi to živjeti punim plućima,

a kad vam ponestane odgovora,

zapamtite da čak

i oblacima ponestaje kiše

.

Prije odlaska…

Duboko udahnem i pogledam se…

Zatim, odrazu u ogledalu,

nasmiješim se…