Još jedno pismo Nori

Najdraža Nora!

Ugovor potpisan – čim nabavim novac,

napuštam sivo dablinsko nebo

i krećem za Trieste. Čeznem da ugledam

poznate žute dokove i zamak Miramare.

 

Danas je 16. jun, naš praznik, draga.

Ove večeri, tako daleko od tebe,

posebno sam romantičan.

Snevam o strasnom poljupcu u senci kedra,

uz muziku i miris mora.

Snevam da zaplovim barkom

kraj San Sabe, uz ariju od Pučinija.

 

Spušta se noć, Nora.

Vreme kad mi naviru svakojake

misli: raskalašne, grešne, izopačene.

Ne mogu da zaboravim

onu posebnu noć u Puli.

Volim kad u meni probudiš zver –

zamisli, mila, da sam tvoj Džim iz džungle!

 

Laku noć, moja vatrena vragolanko.

Addio, moj tamnoplavi,

kišom natopljeni cvete.

 

Poljubi Džordžija i Lučiju.

I ne zaboravi

da popiješ kakao, dušo!

Jedan komentar za "Još jedno pismo Nori"

  1. Marija
    30/04/2022 at 7:16 am Permalink

    Joyce je početkom 20. stoljeća dvije godine živio u Puli gdje je radio kao nastavnik engleskog jezika. Nedavno su pronađeni neki njegovi nepoznati tekstovi.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.