Jutros me dan
dotakao
prostranstvom
lepotom
rukom od oblaka
budnošću zaspalog
širinom voljenog
životom tek rođenog.
Mirišem ga
u okviru
i mimo okvira
obešenom o zid
kraj vrata
čujem ga u treptaju
osetim sve ono neosetno
a čarolija traje
dugo
neviđeno do kraja
u zagrljaju sretnom
u rukama punim zagrljaja.
Jutros je dan
obojio dubine
dotakao mnoga srca
umio lica
leteo daleko u daljine
preko mora i još zaspalih ulica.
Jutros je dan dobio i nešto moje.
Osmeh.
I još jedan
i još jedan…
Topli osmeh.
Suzana Marić
Marija
Mihaela
31/08/2012 at 6:44 am Permalink
Jutros je dan dobio i nešto moje.
Osmeh.
Oko ove jezgre koja je pjesma za sebe, ispleo si stihove, proširio osjećaj zadovoljstva koje se miriši, dotiče, gleda. Onaj jedan osmjeh se prenio na niz osmjeha i širi se vedrina tvoje pjesme. Osmijeh za tebe 🙂
31/08/2012 at 3:31 pm Permalink
ovo je sretna pjesma .lijepo!
31/08/2012 at 5:40 pm Permalink
Po jutru se dan poznaje, tebi mnogo obecava. Lep pozdrav Mile 🙂
01/09/2012 at 7:51 pm Permalink
E da, vidim od jedne misli nastala cijela pjesma….. i to divna….
Mile, ljubav je bila tuga i pjesme pomalo tuzne, tvoje ,nekada… a sada, druga pjesma svira…..
Neka, neka…..
Lijepo….
LP
01/09/2012 at 9:23 pm Permalink
lijepo. osmjeh uvijek popravi dan,sviđa mi se
04/09/2012 at 2:51 pm Permalink
hvala svima…lep pozdrav 😉