Kad ostari ljubav

u miru neke rane jeseni

pokriveni uzdasima

dodirujući se snom

čekaćemo neko novo sutra

pravićemo kule u oblaku

srce u stihove pretakati

kao bedem naspram loših misli

pjesmu podizati

u dugim zimskim noćima

gazićemo nepreglednim stazama

sjećanja

zatrpani smetovima čežnje

letjećemo mislima prema jugu

zvjezdama ispričati priču

o nekoj dalekoj planini

koja sanja putovanja

s vremena na vrijeme

množićemo iskre i sabirati srca

još na tebe mirisaće proljeće

preko naših dlanova

pusto vrijeme će teći

odnoseći nemire prošlosti

na prozorima naših pogleda

kao na komadićima porcelana

naslikaćemo more

voljećemo naše bore oko očiju

kad ostari ljubav

možda i ti

ovu pjesmu zavoliš