Zadrijemalo Sunce na oblaku mekom
Odmoriti se malo htjelo
Al’nema nikog da ga pokrije dekom
Jer se prehladiti ne bi smjelo.
@
Vjetar mu nosi lišće jorgovana
Sunce je golo kao i prije
Ni sve lišće otpalo sa grana
Nije dovoljno da Sunce pokrije.
@
Od umora se vjetar uspuhao
Preznojio se od napornog rada
Pa je malo odmoriti stao
I on kraj Sunca na oblak pada.
@
Oblaku teško, pa se meškolji
Dva pospanca ne može držati više
Spretno se ispod njih izmigolji
Pa odplovi dalje prepun kiše.
Suzana Marić
14/04/2022 at 8:13 pm Permalink
Suzana, bez obzira što je oblak prepun kiše, pjesma je lijepa, vedra i sunčana.
Lp. 🙂
14/04/2022 at 11:11 pm Permalink
Lijepa pjesma Suzana.
15/04/2022 at 4:48 pm Permalink
A i kiše nam ponekad zatreba. Katarina, hvala ti najljepša na pažnji i komentaru! SRETAN USKRS TI ŽELIM 🙏
15/04/2022 at 4:49 pm Permalink
Hvala najljepša, Đurđice🌹
16/04/2022 at 7:32 pm Permalink
I Suncu mže biti hladno, i ono treba toplinu i ljubav.
Lijepa pjesma, Suzana 🙂
17/04/2022 at 5:19 am Permalink
Baš kao i svakome od nas.Hvala .Pozdrav, Aljoša🙂