Kada tiho s noći
zalutaš u moje snove,
pritaji se iza oka
da sigurno možeš izaći,
gdje te zaborav
ne može naći
kada kao bujice
poteku nemirni snovi.
Koračaj tada slobodan
mojim osjetilima,
i sliku sreće podari
umornim očima.
Kada mi snovi zarobe um
zarobiti će i tebe,
smjestiti te u spomenare
one što će jutrom
vedre dane buditi.

Štefica Vanjek-Štefi