Jutros se komadić Sunca
odmetnuo s visina
jantarne svijetlosti
osjećajući zov
svježine daha mora.
Pretvoren u užareni bljesak,
uronjen,
ostaje zatečen spoznajom
da su nanosi sitnih kristalića pijeska
iz naboranih ruku mora
najsuptilnija grubost
u svim proživljenim djelićima
njegova svjetlećeg života.
Svjestan smrtnosti
zova jantarnog,
dokinut,
čeka
da ga nanošeno sjedinjenje
ugode
posvem
ugasi