Kako umiru djelići Sunca

Jutros se komadić Sunca
odmetnuo s visina
jantarne svijetlosti
osjećajući zov
svježine daha mora.
Pretvoren u užareni bljesak,
uronjen,
ostaje zatečen spoznajom
da su nanosi sitnih kristalića pijeska
iz naboranih ruku mora
najsuptilnija grubost
u svim proživljenim djelićima
njegova svjetlećeg života.
Svjestan smrtnosti
zova jantarnog,
dokinut,
čeka
da ga nanošeno sjedinjenje
ugode
posvem
ugasi

5 komentara za "Kako umiru djelići Sunca"

  1. Marija
    Marija
    18/09/2020 at 11:30 am Permalink

    Dio Sunca se u moru okupalo. Potražilo svježinu. I zrno mudrosti!:)

  2. gabi
    18/09/2020 at 5:19 pm Permalink

    Lijepo i tužno u isti tren. Sličica za uspomenu na izmaku ljeta.
    Pozdrav, Koko!☺

  3. AnjaL
    18/09/2020 at 6:44 pm Permalink

    Predivan je opis sunca i mora koji se sjedinjeni poništavaju i pri tom uživaju, svjesni da će sjedinjenje morati nestati prije ili kasnije.
    “iz naboranih ruku mora najsuptilnija grubost” – jako lijepo rečeno! Vp! 🙂

  4. koko
    19/09/2020 at 8:37 am Permalink

    Hvala vam svima na pažnji. 🙂

  5. katarinab
    katarinab
    21/09/2020 at 5:43 pm Permalink

    Lijepa i dojmljiva pjesma. I Suncu se jednom mora ugasiti, ali se nadam da će negdje u beskraju biti rođeno neko novo sunce, a stvorenja koja će živjeti na njemu biti lišena gena destruktivnosti i agresije.
    Lp.:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.