Jedan maestro neumorno svira

Danonoćno sjedi kraj svog klavira,

Ti lopovski prsti (dugi i gipki)

Kradu boje crno-bijelih tipki.

 

D-mol je  sol u maestrovom loncu

Otpleše sve mala lutka na koncu,

Prašnjavih kutaka, slavnih trenutaka,

Svega  ima u kazalištu lutaka.

 

Maestro svira , marionete bira,

Notni zapis za klavir nema mira,

Bez aplauza kad sruše se majstori

Novi dođu  – da ne padnu zastori.