Jednom kad me ne bude
i svemirom se rasprše
sve moje uzaludne molitve
hoće li ljubavi ostati
u pjesmama poklonjenim tebi
da vijenac svevremenosti ispletu
za odar jednoj lijepoj prošlosti.
Sve nježne riječi što dušu griju
stalnom upotrebom smo potrošili,
isprazne fraze su postale
što nemušt jezik govore.
Iskrali smo se sa poligona strasti
ostavili tragove pustoši ,
kapitulirali smo pred vremenom
i čekaju nas kazamati samoće
u kojima i dalje ćemo nezaustavljivo
jedan drugome gravitirati.