Nedjeljna sjeta

Tišina u sobi je slojevita , teška sporo leluja  dok se probije kroz trak sunca koji joj pruža otpor  a onda se slegne, nevidljiva oslobođena napora prolaska .  Zanemaruješ je odviše lijena da pokreneš  glavu  kako  bi je bar  ispratila u smiraju dok polegne tu oko tebe po tvojim stvarima . Poput nekog tko se sprema na dalek put usmjeravaš  pogled  pun nervoze na zidni sat, na tu punu živu kutijicu koja zaokuplja svu tvoju pažnju . Udar gonga  koji označava  neko točno određeno vrijeme trebao bi  biti znak za pokret . Ti i dalje sjediš čvsto  oslonjena rukama na bridove stolice spremna  na pokret silno mirna – nemirna . A onda se naglo, podižeš   čini se ničim izazvana , prilaziš  prozoru priljubljuješ  lice uz staklo zagledajući se u sve i ništa .Tek sad jasno čuješ  sat koji  otkucava ,  propustila si trenutak, zakasnila ili uranila priznaješ da je sasvim svejedno jer  u stvari i ne želiš  nikud . Tim mislima o trenutku odlaska  isčekivanjem  punila si  prostor omeđen zidovimai lakše podnosila to nešto što te  pritišće  , trpnju si  omaljivala gledajući  preko  vršaka golih grana znajući  da tako skraćuješ vrijeme do trena kad će pritisak popusti, oslabiti i jenjati sasvim .  Čekajući da to nešto što se valja preko tebe nestane označavaš ga dajući  mu ime    „ nedjeljna sjeta“ otkrivajući to nevidljivo beztjelesno moćnije i jače  od tebe  vrtloži mijenja i usporava Sad kad stanju znaš ime osjećaš olakšanje jer otkriveno manje plaši i manje bi skoro  pa nimalo ako uspiješ odgovoriti na pitanje:  zašto  zaboravljaš   vrata ? Zašto ?

 

6 komentara za "Nedjeljna sjeta"

  1. Marija
    11/05/2013 at 11:31 am Permalink

    Ispreplela se statičnost, nedjelovanje sa željom da se nešto promijeni, ali ni to nije prava želja, nedjelja kaplje, osjećaj se definira. Čama, nedjeljna sjeta kada nismo upregnuti u djelovanje.
    Očara me poezija koja je nedjeljivi dio tvoje proze. 🙂

  2. Mario
    11/05/2013 at 11:48 am Permalink

    Prozna crtica na tvom (visokom) nivou. Jednim sam se dijelom i ja pronašao između ovih redaka, naglašavajući kako mi je nedjelja inače najgori dan u tjednu, ali paralelno s tim i dan kada mi se najviše vrzmaju svakojake misli po ovome što nosim na ramenima 🙂

  3. Aljoša
    11/05/2013 at 12:11 pm Permalink

    Nedjelja je nekako dan kad zbrajamo naše pobjede i poraze, a predstavlja i uvod u (uglavnom radni) ponedjeljak, pa se često misli grupiraju za nove bitke. Slažem se s Marijom, poezija je nedjeljivi dio tvoje proze. Pozdrav Boba 🙂

  4. tulipan
    11/05/2013 at 1:18 pm Permalink

    Prozori tvoje duše su širom otvoreni, to je ono što ja osjećam čitajući tvoju poeziju.

    Sunčani pozdrav Boba!

  5. boba grljusic
    11/05/2013 at 3:24 pm Permalink

    hvala Vam puno na komentarima ,,svi ste u pravu i izvrsni ste analitičari ,rijetko kad pogriješite i rijetko ste daleko od onoga ” što je pisac htio reć”
    a to samo govori u kako dobrom društvu jesam i to me veseli
    vaša B.

  6. Marko Grubesic
    11/05/2013 at 8:29 pm Permalink

    Za tvoje prilike si se baš raspričala 🙂 Zanimljiv tekst.
    Lijep pozdrav!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.