Isprala je kiša prašinu ljeta
Nakon velike suše
A oni traju, sni se ne ruše
Nada našeg izgubljenog svijeta.
Kap po kap iznenada stigla
Zemlji žednoj da život vrati
I opet će krenuti neće stati
Mokra prašina u zrak se digla.
Stihove tužne pjesnici pišu
Dok ova zbilja u krug se vrti
Olovka hoda po ravnoj crti
Ja i dalje čekam tvoju kišu.
22/08/2022 at 11:40 am Permalink
Krasna poezija !!! Kratka i jasna !
22/08/2022 at 7:26 pm Permalink
“Stihove tužne pjesnici pišu
Dok ova zbilja u krug se vrti”
Nekako je sve manje šaljivih pjesama, a sve više tuge je u stihovima. LP
26/08/2022 at 10:37 pm Permalink
u meni su kiše tiše
odlazi ljeto
dolazi jesen u odijelu astronauta
i opet čekamo kapi
koje su
…………………………