Rekli su mi davno: ” Nije on za tebe,

ponekada osmjeh bude laž i varka,

bit će jako kasno kad srce ozebe

međ’ sprudove snježne kad uplovi barka.”

 

Al’ kada je ljubav gladna slasnog kruha

željno bi ga jela da postane lijepa,

za sve ružne riječi tad postaje gluha

kad ne želi vidjet tad postaje slijepa.

 

Sada ja tek vidim ispod tužnog oka

i tu fetu kruha i crnoga slađu,

al’ rana na srcu previše duboka

da l’ bi mogla zarast ako liječim glađu?

 

Rekli su mi jednom: “On za tebe nije,

za tebe je miran i običan svijet,

stvoreno ti srce da se uv’jek smije

da ga vječno krasi divnih boja splet.”

 

Rekli su mi jednom, nisam slušat htjela

mislila sam da su puni svoje zlobe,

nisam tako lako popustiti smjela

da mi lažne r’ječi nježnu dušu zdrobe.

 

U jednome trenu složile se misli,

c’jeli život stao u zavežljaj mali,

odsvakuda grubi osjećaji stisli

neposlušno srce ,kome da se žali?