blog.hr
Djede
Napravi jednu
Klupicu malu
Tamo daleko
Na morskom valu
Da Sunce noge odmori
Kada se od lutanja umori
Napravi ju od
Hrastova drveta
I postavi na kraj svijeta
Neka i Mjesec
Na njoj odspava
Kada mu se umori
Teška glava
Okreni klupicu
Prema zori
Pa i ti dušu
Svoju odmori
Suzana Marić
02/02/2017 at 8:45 pm Permalink
Nevino, dječje srce s najljepšim željama, ono srce koje ima ljubavi za cijeli svijet, ušlo je u tvrdu hrastovinu i ostavilo svoj trag. Stih polako ritmički teče, u skladu s pjesničkom iluzijom. 🙂
03/02/2017 at 9:08 am Permalink
Da Sunce noge odmori…
Ovaj stih mogao je napisati samo pjesnik koje ne lamentira isprazno nad životom, nego je duboko uronilo u njega, onako otvoreno, iskreno i duboko kako to samo srce pjesnika može.:)
03/02/2017 at 9:25 am Permalink
Eto, sada kada mi dođe smjena, vidjet ću nad obzorom tu lijepu klupicu i poželjeti da se na njoj odmorim. Lijepe pozdrave!!! 🙂
03/02/2017 at 1:21 pm Permalink
Marija draga, hvala ti za svaku riječ . Topli pozdrav ti šaljem 🙂
03/02/2017 at 1:24 pm Permalink
Mihaela, čitajući komentar ,moje je srce zatreperilo od radosti . Hvala od srca ! Ugodan dan želim 🙂
03/02/2017 at 1:25 pm Permalink
Ugodan ti odmor, Lave 🙂 Hvala ti na čitanju !
04/02/2017 at 10:13 am Permalink
Meni jedna od ljepših, predobra!!!!
Topli pozdrav ti šaljem 🙂
04/02/2017 at 7:10 pm Permalink
Hvala ti na lijepom komentaru ,Murtulice. Ugodnu večer ti želim 🙂
04/02/2017 at 8:01 pm Permalink
lijepo, lijepo, lijepo
pozz
05/02/2017 at 7:33 pm Permalink
Nevenka, 🙂