Sinoć sam opet završio “Kod Lune”

Nakon dugog lutanja kroz vlastiti mrak

I donese Luna dvije čaše pune

Nazdravismo čim sjedoh na zvjezdani krak.

 

Sinoć sam opet bio gost “Kod Mjeseca”

Zamutiše se u jednom trenu oči

I priznah mu: Mjeseče, bol me presijeca

A on namignu i opet mi natoči.

 

Pogledaj oko sebe, tada mi šapnu

Gomila je pjesnika u gostioni

Ja upijam srebro od suza što kapnu

I nosim sav sjaj koji isplaču oni.

 

Progledah odmah (s oba oka mutna)

Luna i zbog mene sja, zato me časti

Pred zoru nam je rekla : Još jedna putna

I možete, društvo, sa zvijezda pasti.