Zvone lanci na okovima pravednih
Prašina upija životne kapi
Vapaj je ugušen na usnama bijednih
A život ispod kože sve više hlapi.
—–
Korak po korak, smrt je sve bliže
Rijeka mutne valove valja
Plamen nebu obraze liže
Otvoren put za duše ostavlja .
—–
O, smrti slatka, pravednice crna
Zagrljaj tvoj danas se traži
Pa neka dođe i od puščanog zrna
I on je od ovog života draži!
—–
I zvone lanci poput tihog zvona
Koraci teški posrću u boli
Korak po korak, gmiže kolona
Na licima su samo tragovi soli.
—–
Nestale su odavno i posljednje suze
Ispilo ih Sunce, usred vrućeg ljeta.
Krakovi smrti po njima puze…
Dođi, o dođi , smrti kleta !
—–
Počinak crni napokon daj
Da duše sa ovog svijeta odu
Pa došle u Pakao ili u Raj
Otišle su želeći samo slobodu .
—–
Bit ćeš ljepša, mekša od pamuka
O, smrti crna, evo ti ruka!
——
( Pjesma inspirirana emisijom o robovima- plemenu kojeg su Španjolci pretvorili u roblje. .)
SUZANA MARIĆ
25/06/2022 at 9:17 pm Permalink
To što čovjek čovjeku može učiniti, to je strahota. Izvrsna posveta, Suzana.
Lp
25/06/2022 at 10:02 pm Permalink
Istina. Bilo mi je bolno gledati te ljude, a još više djecu u lancima. U nekoliko trenutaka su izgubili sve i postali samo sjene, Hvala najljepša, Katarina, na pažnji i komentaru !
26/06/2022 at 5:12 am Permalink
Ma koliko mi to negirali, činjenica je da je rat stalno stanje čovječanstva i da je borba za slobodu stalna. Uvijek osvajana, nikad zauvijek osvojena. Pjesma je odlična.
26/06/2022 at 9:17 pm Permalink
Predivna pjesma Suzana, iako nisam gledala tu emisiju ali si mogu predočiti. Čovjek čovjeka praviti robom to samo on može. Lijep ti pozdrav.
28/06/2022 at 12:20 pm Permalink
Suzana, jaka je tvoja pjesma i tematski i poetski, bravo 🙂
28/06/2022 at 7:00 pm Permalink
Istina je, Mare. Hvala ti na pažnji i komentaru 🙂
28/06/2022 at 7:02 pm Permalink
Hvala najljepša Đurđice. Danas je čovjek čovjeku vuk. Mislim da se ništa nije promijenilo kroz stoljeća, uvijek netko traži i gine za slobodu.
20/11/2023 at 6:09 pm Permalink
Aljoša, zahvaljujem se sa zakašnjenjem 🙂