koraljarka

ako umrem

ako ikada umrem

prije no što osniježi 

i more povuče svoje dubine

kćeri

u oko me svoje pokopaj

i odnesi tišini

koraljnih šuma

gdje su ptice

od staklene krvi

a bijele trave

zapliću vječnost

o krošnje bez ruku

i bez zlatnih dlanova

 

Karmen, mojoj zlarinskoj kćeri

6 komentara za "koraljarka"

  1. katarinab
    katarinab
    18/09/2021 at 7:35 pm Permalink

    Branka, poezija koja ostavlja dubok trag na čitatelja. Koliko je lijepa toliko je bolna i tužna. Vrlo emotivna i dojmljiva pjesma.
    Veliki pozdrav!

  2. AnjaL
    19/09/2021 at 2:01 am Permalink

    Posveta, intimna i duboka, bolna i nekako smirujuća istodobno… Pozdrav!

  3. Marija
    Marija
    19/09/2021 at 7:56 am Permalink

    Iako je posveta intimna, moram reći da je u nekoliko stihova stala poruka neobične ljepote. Čest je taj “ako” vezan uz smrt u našim mislima …

  4. branka
    20/09/2021 at 11:51 am Permalink

    Hvala svima!

  5. Aljoša
    Aljoša
    21/09/2021 at 2:40 pm Permalink

    Jako lijepa pjesma, prošli su me trnci dok sam čitao, a trnci nikada ne lažu. Veliki pozdrav, Branka 🙂

  6. branka
    21/09/2021 at 4:50 pm Permalink

    Hvala, Aljoša, na divnom osvrtu!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.