Kradem te snovima
skrivenog u velu mjesečine
da mi stvarnost probudiš.
Skrivam te pogledima
pod koprenom neprepoznatljivosti
samo meni poznat lik ostani.
Otvaram vrata kaosa srca
što ranjeno krvari,
uđi u njemu napravi sklad
rane od krvarenja tuge da zacijele.
Kradem te mislima postupno
iz geta potisnute prošlosti
da te poklonim novom danu.
Krijumčarim te arterijama i venama
ovijenog sumaglicom obećanja
kao gusari blago s otoka,
plovi žurno žilama
do ljubavnog prijestolja
tamo u pagodi gejša ja
strpljivo ću te čekati.