Ladislav Babić ” Glasnik kraja” -izbor iz Diskursa

Nikada nije odveć cijenio spekulativnu psihologiju, a naročito njeno dijete – psihoanalizu. Drukčije je bilo s eksperimentalnom, a naročito molekularnom psihologijom. Za razliku od idealista, koji su striktno razdvajali tvar i duh, njegov je svjetonazor bio dosljedno evolucijski, na tragu misli kako je duh – sa svim svojim manifestacijama – samo evolucioni produkt razvoja materije. Kao nedjeljivog jedinstva tvari, energije i duha. Nikada u povijesti nije zabilježena manifestacija bilo kakvog duha – sem u mitovima – koji ne bi bio vezan uz neki oblik njegovog nositelja. Duh kao takav, bez svog nositelja, tek je pričica kojom se vabe mala djeca, naizgled, ali ne i intelektualno, odrasla u ljude. Upravo stoga je od psihologije cijenio samo dvije spomenute grane koje su se manule teoretiziranja bez osnove, nastojeći ljudsku psihu objasniti proučavajući temeljne nosioce duha.

                                                                                    .

          Pred oko dvije godine pošast pandemije zavladala je svijetom; pandemije nalik na već gotovo zaboravljenu španjolsku gripu harajuću potkraj i nakon Prvog svjetskog rata, koja je – prema relevantnim procjenama – uzrokovala između pedeset i sto milijuna smrti. Nažalost, nova pandemija uzrokovana korona virusom, popularno zvanim Covid-19, zahvatila je i njega u vrlo teškom obliku, od svih početnih simptoma po kojima se mogla prepoznati uzrokujući samo gubitak apetita. Jedva se izvukao ležeći u bolnici oko mjesec i pol i još toliko na oporavku gdje je učio iznova hodati, kontrolirano vršiti fiziološke potrebe i sve one radnje koje sasvim prirodno vrši odrastajuće djetešce. Nakon izlječenja, dva puta se cijepio vakcinom smišljenom u laboratorijama najvećih svjetskih mikrobioloških i farmaceutskih firmi, ali je virus bio izuzetno prepreden. Kao i svi virusi, uostalom. Mijenjao je formu nastojeći zaobići djelovanje cjepiva i formiranih antitijela za određenu vrstu, i sad se već svijetom širio novi, izuzetno virulentni delta soj, sposoban zaraziti i vakcinirane ljude. Nauci je pojava korona virusa bila veliko iznenađenje za koje nije bila spremna, te je u grčevitom nastojanju spašavanja ljudskih života svaki dan otkrivala nove pojedinosti o njemu, kao i o posljedicama koje su pratile ljude preboljele zarazu. Od nekih posljedica bolesti – preko koronarnih i onih plućnih, do promjene krvne slike – radi kojih je termin izlječenje tek eufemizam za uništenje primarnih manifestacija bolesti od strane obrambenih snaga organizma, patio je i Szaly Babal.

                                                                                            .

               No njega su posebno zainteresirale dvije. Neurološke posljedice koje su svjedočile da virus napada i mozak uključujući i smanjenje ljudske inteligencije prosječno za sedam bodova, kao i pogubni utjecaj na mušku erekciju. Jasno, bila su mu poznata istraživanja još iz pred- pandemijskih vremena, koja su ustanovila sve manju inteligenciju mladih populacija, kao i ona o utjecaju porasle dominacije žena (posljedica demokratizacije odnosa među spolovima) u seksualnim aktivnostima. Naprosto, muškarce je hvatao strah od toga da više ne samo oni objahuju žene, već sve češće to one čine – čak zahtijevajući – s njima, što je imalo utjecaja na snagu njihove muškosti. Kako je Babal već bio u godinama kad muškost ionako slabi prirodnim tokom, nije ga to lično zabrinjavalo, baš kao ni smanjivanje inteligencije, što kod sebe nije uočio, možda stoga što se ionako smatrao superiornim većini ljudi.

                                                                                                 .

Jedna od osnova objektivnog razmišljanja i procjenjivanja činjenica je sposobnost čovjekova da se – što je moguće više – odmakne od svoje subjektivne strane. Ta sposobnost krasila je i Szaly Babala, uvijek spremnog uočavati širu sliku od detalja koji njega pogađaju. Bio je on od onih tipova koje često posprdno nazivamo samostalnim misliocima, samo što posprdnost bijaše lišena ikakvih razloga da mu se pridijeli. Erekcija i inteligencija nedvojbeno su dvije suštinske stvari za evoluciju i očuvanje ljudske vrste. Bez čvrste muškosti teško bi se mogla vršiti božja poruka (usput, bio je on nevjernik) „plodite se i množite, Zemlju napučite“, dok bi nedostatak inteligencije uzrokovao da se i dan danas ljudi druže po savanama s ostalim primatima. Babal se posve amaterski zanimao za mnoga područja znanosti, a naročito je pratio vijesti iz astronomije. Bio je i ljubitelj znanstvene fantastike, čije je ideje nastojao plodno kombinirati s trenutnim dostignućima nauka, projicirajući posljedice u budućnost. Sve to, naravno, u okviru – kao što rekoh – njegovog materijalističkog, evolucionog svjetonazora. Jedna od neriješenih tajni ljudskog roda je nastanak života na Zemlji, odnosno -sasvim općenito – bilo gdje u svemiru. Dobro je Babalu bila poznata teorija panspermije, naročito uobličena kozmologom Hoyleom i njegovim suradnikom, Indijcem Wickramasinghom, o mogućnosti da su mikroorganizmi, koji su uobličili zemaljske oblike života, preneseni (slučajno ili s namjerom) pomoću svemirske prašine, meteoroida, asteroida, kometa ili planetoida iz dalekih dijelova svemira na našu planetu. Nije, doduše, bio pretjerano oduševljen idejom, jer kao čovjek koji je žudio za općim rješenjima primjenljivim posvuda u vasioni, bijaše svjestan da ideja panspermije uopće ne objašnjava nastanak života. Samo, kako se on pojavio u nekom bijednom zakutku svemira, imenom Zemlja.

                                                                                           .

               Od znanstveno fantastičnih stvaratelja i djela izuzetno je cijenio pokojnog doajena te književne vrste, Arthura Clarka, a veliki je utisak ostavila na njega knjiga „Sastanak sa Ramom“. Roman govori o izduženom, cilindričnom međuzvjezdanom svemirskom brodu koji – nezainteresiran za ljudski rod – prolazi mimo naše planete sasvim nas ignorirajući, što je ideja ponižavajuće djelujuća na pristalice našeg posebnog mjesta u kozmosu. Potom se desilo da je, oktobra mjeseca 2017-te, astronom Robert Werik s havajske opservatorije, otkrio neobični objekt nalik na cigaru, duljine procijenjene na nekoliko stotina metara. Bilo je to prvo zabilježeno međuzvjezdano tijelo koje je prošlo Solarnim sustavom. Prvotno smatran kometom, kasnije je – zarad toga što nije pokazivao izrazite znakove kometne aktivnosti u blizini Sunca – preimenovan u asteroid. Objekt, popularno poznat kao ʻOumuamua (na havajskom “glasnik izdaleka koji stiže prvi”. Prvotno je predlagano ime Rama, po uzoru na brod iz spomenute knjige) – kasnije su studije pokazale – nije ni komet niti asteroid. Što zaista jeste ovo tijelo koje je posjedovalo i negravitacijsku akceleraciju, stvar je teško provjerljivih pretpostavki, jer je zauvijek napustilo naš sistem.

                                                                                         .

      Nekoliko mjeseci prije otkrića korona virusa, koji već oko dvije godine napastvuje čovječanstvo, otkriven je i drugi čudnovati objekt iz dalekog, međuzvjezdanog dijela svemira. Krajem augusta godine 2019. astronom amater Genadij Borisov s Krimske opservatorije, otkrio je tijelo – klasificirano kao kometa – koje je projurilo mimo Zemlje, prethodno se raspavši na dva dijela. Objekt je dobio ime 2I/Borisov, gdje slovo I označava da dolazi iz interstelarnog (međuzvjezdanog) prostora. Zanimljivo je Babalu bilo usporediti putanje Borisova i ʻOumuamue na osnovi njihove simulacije, temeljem orbitalnih parametara. Borisov je prošao mimo Sunca gotovo suprotno smjeru iz kojega je stigao, za razliku od ʻOumuamue koji se približno vraća u smjeru svojeg dolaska u naš sustav. Potom je, nekoliko mjeseci nakon pojave Borisova, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) decembra 2019. obaviještena o slučajevima upale pluća nepoznatog uzroka u gradu Wuhan u Kini. Kineske vlasti su januara 2020. identificirale novi korona virus kao uzrok, privremeno ga nazvavši “2019-nCoV” – popularno znan ljudima kao Covid-19.

                                                                                             .

        To su osnovne činjenice koje su ubrzale moždanu aktivnost Szaly Babala, i dovele ga do pretpostavke koju će, moguće, tek naši potomci znati procijeniti. Postoje u znanosti koincidencije koje je teško objasniti pukim slučajem, one se obično nazivaju sinkronicitetom. Poput, primjerice, pojave da upravo u času kad pomislite na neku osobu dobijete telefonski poziv od nje. Sličnih pojava ima isuviše, a da bi se mogle objasniti pukom slučajnošću, što je pokušala objasniti čudna kombinacija autora. Fizičara, nobelovca Paulija i psihologa Junga – u djelu „Tumačenje prirode i psihe“. Zaista, takav splet okolnosti praktično istovremeno javljajućih se u odnosu na starost svemira: teorija panspermije, briljantna fantazija o svemirskom brodu Rama, pojava međuzvjezdanih objekata ʻOumuamue (izgledom vrlo nalik Clarkovoj maštovitoj tvorevini) i kometa Borisova, praktički istovremeno s pojavom pandemije na Zemlji, nije se – prema Babalovoj zamisli – moglo objasniti običnom koincidencijom! Mnogo se nagađalo o uzrocima pojave korona virusa, od njegovog sasvim prirodnog porijekla, prenesenog s neke životinje na čovjeka (virusi egzistiraju paralelno s nama tijekom cijele povijesti čovječanstva), do „pobjegle“ umjetne tvorevine iz kineskih, američkih ili bog te pitaj kojih laboratorija. Činjenice, međutim, govore nešto posve drukčije – mislio je Szaly Babal.

      Treba reći da je Babal bio upoznat s – doduše, nedokazanom teorijom o sunčevom blizancu, svojevremenom binarnom pratiocu naše matične zvijezde, kojeg su prolazeće zvijezde mogle svojim gravitacijskim poljem odvući od Sola, a također i o jednako nedokazanoj pretpostavci postojanja devete planete negdje u vanjskim granicama Solarnog sustava. To mu je bilo dovoljno da uobliči logički (kako je smatrao) mozaik činjenica i pretpostavki o uzrocima pandemije korona virusa. Slijed njegovih razmišljanja, prema pretpostavci autora ovog teksta, s obzirom da su u Babalovoj ostavštini nađeni samo linkovi na činjenice (navedene na kraju ovog teksta), ali ne i cjelovito tumačenje, bijaše sljedeći. Vizionarska pripovijest Clarkova s potvrđenom hipotezom Hoylea i njegovog suradnika, uzevši u obzir pretpostavke o postojanju „drugog Sunca“ i devete planete, skupa s pojavom čak dva interstelarna objekta u blizini Zemlje – upućuje na sljedeću Babalovu interpretaciju.

                                                                                           .

      Nakon raspada binarnog sustava „Sunce – sunčev blizanac“, koji se desio uslijed privlačenja mimoidućih zvijezda, život se formirao ne samo na Zemlji, već i na planeti oko sunčevog dvojnika. Dapače, život mnogo napredniji od zemaljskog. Stoga su bića s „druge Zemlje“ dosta rano identificirala znakove inteligentnog života na našoj planeti, a napose njegovu (auto)destruktivnost promatrajući sijaset pokusnih nuklearnih eksplozija (uz dvije koje nisu bile eksperimentalne!) u atmosferi Zemlje. Zato su odlučili djelovati, dokrajčiti tu agresivnu rasu koja bi predstavljala opasnost i po njihov opstoj. Prvo je prema nama lansiran izviđački brod ʻOumuamue koji je preletom pokraj Zemlje trebao potvrditi ili opovrgnuti pretpostavke njihovih astronoma. Nažalost po nas, izvještaj s izviđačkog broda bijaše negativan, i smjesta je donesena odluka. Lansirana je umjetna kometa s „ugrađenim“, specijalno dizajniranim virusom, brzo prilagodljivim promjenljivim okolnostima, a koja se dvije godine nakon prolaska ʻOumuamue programirano raspala u našem planetarnom sustavu, inficirajući pri tome Zemlju. Zadatak virusa bijaše postupno istrebljenje Homo sapiensa, djelovanjem na njegovu erektilnu sposobnost i inteligenciju. Zašto je to učinjeno na tako posredan način, a ne trenutačnim uništenjem naše planete? Iz jednostavnog razloga, smatrao je Babal; iako napredna civilizacija, još joj je nedostajalo mogućnosti za takav poduhvat. Sem toga, otkriće sličnog pokušaja utjecalo bi na pregnuća Zemljana da se odupru, slično kao što je sovjetska prednost u astronautici potakla Amerikance da pojačaju rad na njenom dostizanju, s konačnim rezultatom spuštanja na Mjesec. Ovako je, pojednostavljeno rečeno, postavljen temelj polaganog istrebljenja čovječanstva, smanjivanjem rasplodne sposobnosti vrste, praćeno istovremenim smanjivanjem njene inteligencije. Sve u svemu, imali su pravo oni koji su tvrdili da je Covid-19 umjetnog, ali ne zemaljskog već vanzemaljskog porijekla!

                                                                                                .

      Tko je Szaly Babal? Nitko, a je li bio i ništa utvrdit će buduće generacije, ukoliko ih bude. Preminuo je na respiratoru, od zaraze novom varijantom korona virusa, kasnog ljeta 2021. godine.

                                                                                               .

PRILOG: popis činjenica iz ostavštine Szaly Babala

– Astrofizičari Fred Hoyle i Chandra Wickramasinghe bili su utjecajni zagovornici panspermije – pretpostavke o širenju života širom svemira pomoću svemirske prašine, meteoroida, asteroida, kometa i planetoida, ali i svemirskih letjelica koje nenamjerno prenose mikroorganizme. Tvrdili su da životni oblici i dalje ulaze u Zemljinu atmosferu, te mogu biti odgovorni za epidemije, nove bolesti i genetsku novost neophodnu za makroevoluciju. Sloj prašine na površini asteroida, recimo ostataka neke uništene planete, može tijekom putovanja kroz svemir biti zaštita bakterijama i virusima od kozmičkog zračenja, osiguravši time njihovo širenje. 1974. predložili su hipotezu da je neka prašina u međuzvjezdanom prostoru uglavnom organska (sadrži ugljik), što se pokazalo točnim. Ideja panspermije inače je poznata još iz antičkih vremena.

                                                                                                         .

– Godine 1974. Arthur Clark je objavio SF roman „Sastanak sa Ramom“, o izduženom, cilindričnom svemirskom brodu koji – nezainteresiran za ljudski rod – prolazi mimo naše planete ne objavljujući nam svoje prisustvo.

                                                                                                               .

– Oktobra mjeseca 2017-te, astronom Robert Werik s havajske opservatorije, otkrio je neobični objekt nalik na cigaru, duljine procijenjene na oko 400 metara. Bilo je to prvo zabilježeno međuzvijezdano tijelo koje je prošlo Solarnim sustavom. Prvotno smatran kometom, kasnije je – zarad toga što nije pokazivao izrazite znakove kometne aktivnosti u blizini Sunca – preimenovan u asteroid. Objekt, popularno poznat kao ʻOumuamua (na havajskom “glasnik izdaleka koji stiže prvi”) – kasnije su studije pokazale – nije ni komet niti asteroid. Što zaista jeste, stvar je pretpostavki koje je teško provjeriti, jer je zauvijek napustio naš sistem.

 

– Krajem augusta godine 2019. astronom amater Genadij Borisov otkrio je s Krimske opservatorije, međuzvjezdani objekt koji je projurio mimo Zemlje, klasificiran kao kometa. Objekt je dobio ime 2I/Borisov, gdje slovo I označava da dolazi iz interstelarnog (međuzvijezdanog) prostora.

 

– Zanimljivo je usporediti orbite Borisova i ʻOumuamue na osnovi njihove simulacije, temeljem orbitalnih parametara. Borisov je projurio mimo Sunca gotovo suprotno smjeru iz kojega je stigao, za razliku od ʻOumuamue koji se približno vraća u smjeru svojeg dolaska u naš sustav.

                                                                                               .

– „Radikalna nova teorija: naše Sunce imalo je blizanca, što bi značilo da “Deveti planet” stvarno postoji a Sunčev sustav možda krije još mnogo neotkrivenih patuljastih planeta, pokazala je nova studija koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Harvard.“

                                                                                             .

– Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je na Staru godinu 2019. obaviještena o slučajevima zarazne upale pluća nepoznata uzroka, da bi Kinezi već nakon tjedan dana identificirale novi koronavirus, znan pod imenom Covid-19, kao uzročnika zaraze.

 

 

 

 

 

 

 

 

2 komentara za "Ladislav Babić ” Glasnik kraja” -izbor iz Diskursa"

  1. Marija
    Marija
    28/09/2021 at 8:36 pm Permalink

    Sljedeći broj Diskursa posvećujemo Janku Poliću Kamovu. Pišite za “Diskurs”!

  2. Lav
    Lav
    29/09/2021 at 9:50 am Permalink

    Drgi dio priče mi je jako zanimljiv!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.