Na obali Bosuta

I sanjam opet na obali Bosuta

Da je tvoja kosa po meni prosuta

To ludo srce na trenutak smiri se

Kada vjetar donese tvoje mirise.

 

A sam sam dugo na nemirnoj obali

Tu poljupce prve jednom smo probali

Zvijezdama noć, a ti pjegama osuta

Ja opet sanjam na obali Bosuta.

 

Prolaze dani, ma tko ih više broji

Prolazi sve, samo Bosut k’o da stoji

U njemu nebo, drveće i ptice

Al’ ne vraća rijeka tvoje drago lice.

 

3 komentara za "Na obali Bosuta"

  1. Marija
    Marija
    29/09/2021 at 9:47 am Permalink

    U njemu nebo, drveće i ptice

    Neke slike se zaustave u tom vječitom kretanju. Nije Proust uzalud shvatio da je samo sjećanje ono što čuva životnu priču. 🙂

  2. Lav
    Lav
    29/09/2021 at 9:49 am Permalink

    Prava ljubavna. Kad bi ona moja znala što sve čuvam kao uspomene… 🙂

  3. Mihaela
    Mihaela
    29/09/2021 at 12:19 pm Permalink

    Kada vjetar donese tvoje mirise.

    Mirisi često pobuđuju uspomene! 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.